Savršeno jasno kakvim se sve sredstvima služe u promovisanju NATO-a ali, ipak, nevjerovatno je da se može toliko nisko pasti i ne pomenuti istupanje predstavnika NVO “Broj 19”, koje je očigledno bilo u suprotnosti sa zamišljenom koncepcijom tribine, održane u organizaciji CDT-a, 26.11.2015.g. Pa, to se ne može sakriti, iako nijedno slovo nije objavljeno iz našeg reagovanja i pored prisustva brojnih novinara. Vjerovatno je razlog činjenica da organizatori ni gosti nijesu odgovorili niti na jedno naše pitanje koje, istini za volju, demaskira ovu zločinačku organizaciju i njene promotere…
To sramno prećutkivanje, očekivano, prećutali su i prisutni predstavnici SDP-a i Bošnjačke stranke.
Izlaganje predstavnika “Broj 19”:
“Iako se za promociju NATO saveza troše ogromna sredstva, s tim u vezi organizuju se uglavnom manji skupovi uz, eventualno, prisustvo neistomišljenika kao ikebane, kojim se fingira sloboda izražavanja različitosti, dok se u medijima plasira već unaprijed pripremljen pozitivan stav. Najtragičnije nije trošenje budžetskih sredstava, već što se sve to predstavlja pod firmom patriotizma.
Kao tzv. “Podgorička skupština” iz 1918-te, kada je Crna Gora izgubila svoju državnost, po svemu sudeći i aktuelni crnogorski parlament će ostati upamćen u istoriji ponovnom prodajom tek povraćene suverenosti. Donekle se mogu razumjeti političari iz redova vladajuće koalicije, kao i jedan broj tzv. opozicionara, koji se ubiše ubjeđujući građanstvo u neophodnost pristupanja NATO savezu i buduće benefite, ali aktivnosti vojnog vrha predstavljaju očito kršenje vojničke zakletve. Tako dolazimo u paradoksalnu situaciju da je, kao, legitimno i moralno raditi za američku, njemačku ili neku drugu bezbjednosnu službu zemalja članica NATO-a, dok se protivnici učlanjenja, bez ikakvih dokaza svrstavaju u agente ruskog obavještajnog aparata? Pa je, samim tim, sasvim normalno da prvi čovjek crnogorske skupštine poziva strane oružane trupe da se stacioniraju na našoj morskoj obali, dok njegov partijski kolega i prvi čovjek Ministarstva unutrašnjih poslova, otvoreno crta mete na zagovornicima neutralnosti, nazivajući ih državnim neprijateljima.
Osim toga, neistinita je i tvrdnja predstavnika vladajućeg režima, kako je Država Crna Gora za ulazak u Alijansu. A sve češće forsiranje većeg broja zapadnih zvaničnika, da se pitanje priključenja riješi u parlamentu, predstavlja otvoreno miješanje u unutrašnje stvari Crne Gore s jedne i, s druge strane, u suprotnosti je sa oficijelnim stavom da NATO ne želi novu članicu čija je većina građana protiv tog saveza.
Međutim, koliko je ovaj Savez zaista za poštovanje zakonitosti i vladavinu prava na čemu toliko inistira? Činjenica je da se ulazak Crne Gore u “Partnerstvo za mir” uslovljavao prethodnim potpisivanjem tzv. “Člana 98”. Da podsjetimo, riječ je o sporazumu Vlade Crne Gore i Vlade SAD,kojim se Crna Gora obavezuje da neće Međunarodnom krivičnom sudu izručivati američke državljane koji eventualno budu optuženi za ratne zločine, genocid i zločine protiv čovječnosti…
O kidnapovanjima i tajnim zatvorima širom svijeta da i ne govorimo, kao i logorima Abu Graib, Gvantanamo… O svakodnevnoj upotrebi dronova te njihovim “kolateralnim” žrtvama.
Osim protivpravnog trošenja budžetskih sredstava, agresivna NATO kampanja se, suprotno Zakonu o školstvu, sprovodi i u srednjoškolskim i visokoškolskim vaspitno-obrazovnim ustanovama. Po direktivi prisutni đaci- studenti, rijetko će se usuditi da javno ispolje neslaganje sa nametnutim stavovima o nepostojanju alternative priključenja NATO-u, bojeći se da se ne zamjere prisutnim profesorima koji svoje opredjeljenje, iskreno ili proračunato, neštedimice serviraju na redovnoj nastavi. Uz to im se servira i primamljiva mogućnost nastavka školovanja u nekoj od zapadnih zemalja u bliskoj budućnosti.
Slična zloupotreba je prisutna i kod NATO kampanje među penzionerima, ljudima koji su dovedeni na rub egzistencije i koji jedinu slamku spasa vide u onima kod kojih je državna kasa i za koje, logično, poslovično daju svoj glas.
Situacija u onom što se danas zove Vojska Crne Gore, slična je kao i u policiji: ultimativno se nameće stav o priključenju Alijansi bez alternative, u protivnom, kao što je to već bio slučaj sa plasiranjem u medijima, rizikuju se ozbiljne optužbe za saradnju sa ruskom obavještajnom službom.
Očigledno zamazivanje očiju je i priča kako NATO ne planira baze u Crnoj Gori. Nije valjda da su samo emocije vodilje najjačeg vojnog saveza da u svoje okrilje primi i jednu malenu Crnu Goru? Banalne su i priče o ravnopravnosti članica, pogotovo kada se ima u vidu vojna struktura, iako se pokušava predstaviti i njena, navodno, značajna politička komponenta.
Ono što je jako bitno a što, reklo bi se ne da ne prepoznaje, već se ne usuđuje ukazati, jeste dalje produbljivanje naših unutrašnjih podjela, ovog puta na fonu za i protiv NATO-a. Naime, dosada sprovedene ankete i, shodno tome, istupanja državnih, tj. partijskih zvaničnika, prepoznaju kao glavne oponente pristupanju Sjevernoatlantskom savezu, srpski etnos, tj. srpsku pravoslavnu crkvu. I, s tim u vezi, ne manjkaju razne blaže ili oštrije kvalifikacije i generalizovanje što je, nesporno, jako opasno. Naročito kada se, shodno aktuelnoj društveno-političkoj klimi, naglašava četništvo kao alternativa NATO savezu. Time se želi poslati poruka prvenstveno Muslimanima- Bošnjacima koji su, opet, prema svim anketama, ogromnom većinom za ulazak u NATO. Isti stav, uglavnom, dijele i pripadnici drugih manjinskih naroda: Albanci i Hrvati…To što su isti ti zapadni saveznici već na početku rata uveli embargo na oružje Bosni i Hercegovini, očigledno ništa ne znači. Pa čak ni činjenica da su oni kreatori Dejtonskog sporazuma kojim je ozvaničena genocidna tvorevina zvana Republika Srpska, pa je Bosna država samo na papiru?
Navedeno, sasvim sigurno,podgrijava vjekovnu podijeljenost i nepovjerenje, iako režim bezbjednosno- političku situaciju predstavlja idiličnom. U stvari, na sceni je stari,oprobani recept po kom se najlakše i najduže vlada: diskretno i kontinuirano forsiranje podjela.
A “napredni i civilizovani” zapadni svijet će, kao što smo se mogli osvjedočiti u bližem (Slovenija, Hrvatska, Bosna, Kosovo, Makedonija) i daljem okruženju (Irak, Sirija, Libija, Avganistan…), da se pojave kao spasioci i garant naše sigurnosti…?
Kada su u pitanju crnogorski građani islamske vjeroispovijesti, po pitanju NATO-a na djelu je otvorena pozitivna agitacija rukovodstva Islamske zajednice. Osim istupanja na raznim manifestacijama, oni se čak ne libe da direktno učestvuju u organizaciji odlaska pripadnika oružanih snaga u Avganistan. Nikada ranije, pa čak ni u vrijeme najvećih pritisaka u tzv. socijalističkom periodu naše bivše, zajedničke domovine, nijesu neki vjerski poglavari tako otvoreno očitovali povezanost sa režimskim institucijama kao što je to sada slučaj sa reisom Fejzićem i njegovim saradnicima. Takvi, nametnuti lideri su slika i prilika ponižavajućeg stanja u kom se nalaze crnogorski muslimani. Ništa im čak ne znači ni činjenica da je od početka proklamovanog “rata protiv terora”, u akcijama NATO snaga ubijeno preko 4 miliona muslimana. Od kada je tadašnji američki predsjednik Buš, kako je javno izjavio, poveo “kršćanski rat”.
Licemjerna politika NATO saveza je najočiglednija na slučaju Palestine. Zašto nikada nije došlo do konkretnih mjera u sprječavanju genocida nad palestinskim narodom od strane cionističkog okupatora? Najveći zločini na palestinskoj okupiranoj teritoriji već više se od pola vijeka upravo dešavaju pod patronatom SAD-a.
Nedavno su iz novootvorenih arhivskih dokumenata objavljeni podaci da su vodeće članice NATO-a: SAD, Velika Britanija i Njemačka, odbile reagovati u slučaju Srebrenice a, što je najgore, sa takvom odlukom je bilo upoznato i rukovodstvo bosanskih Srba. Masakr koji je uslijedio bio je sasvim logičan slijed.
Svi su svjesni da nije problem realizovati inicijativu da se u parlamentu donese odluka o ulasku u NATO, niti ima trunke neizvjesnosti o ishodu takvog glasanja. Sa četvrtvjekovnim iskustvom svih dobijenih izbora do sada, režimu vjerovatno ne bi predstavljao problem da se takva odluka donese i na referendumu. Crnogorski režim je u proteklom periodu izdao sve svoje saradnike, tako da je i njihovo zalaganje za NATO vrlo diskutabilno. Njihove izjave o vladavini prava i ekonomskom napretku su podržane od evropskih i NATO zvaničnika, uprkos svima poznatih činjenica o kriminalizovanom društvu i već izvjesnom dužničkom ropstvu.
Crna Gora je okružena što starim, što novim članicama ili saveznicima NATO-a, te joj, s toga, ne prijeti opasnost sa strane. Ili, možda, nije tako?
Imate šansu za potez vijeka: dignite ruke od Crne Gore.
Neka Crna Gora ostane ostrvo neutralnosti i bude svojevrstan most između Istoka i Zapada.
Put koji nudite posut je kostima miliona nevinih žrtava, od Hirošime i Nagasakija, preko Vijetnama i Koreje pa sve do Bliskog i Srednjeg istoka, Balkana i Sredozemlja”.