Tabački most – “Napravićemo ljepši i stariji!”

“Alajbegova slama ili alajbegovina je sintagma koja se koristi da označi nešto što je ničije, imovina bez gospodara, što se može bez pitanja uzet, ono što nema vlasnika, odnosno nešto o čemu niko ne vodi računa.” (“Wikipedia”)
Izreka “Prolaze pored njih kao pored turskog groblja”, koristi se kao ilustracija o ljudskom nehatu i nebrizi…

Oba izraza imaju subjekat nedvojbeno orijentalnog porijekla!!! Kao potvrdu osnovane “popularnosti” gore navedenog imali smo prilike da se nanovo osvjedočimo:
Naime, crnogorski mediji su prošle nedjelje objavili da je “pod naletom najvjerovatnije bagera, stradalo 7-8 metara ograde starog Tabačkog mosta na Ribnici, koji se nalazi između Kraljevog parka i nekadašnjeg Doma JNA. Investitori tvrde da nijesu uništili ogradu i da ne znaju ko je to učinio. Sa desne strane Tabačkog mosta „Cijevna komerc“ gradi drugi blok hotela „Nikić“, a sa lijeve firma „Neksan“ iz Nikšića stambenu šestospratnicu“…

I još: “U petogodišnjem strateškom planu razvoja Podgorice pominje se i rekonstrukcija Tabačkog mosta koja je u dokumentu predstavljena na nivou ideje. Rok za rekonstrukciju građevine, kako je navedeno u dokumentu je 2017. godina”.
Interesantno je da niko od nadležnih službi Glavnog grada nije obišao Tabački most, niti je utvrđeno ko je porušio ogradu. Naknadno je gradonačelnik Mugoša pojasnio da je „dio ograde uklonjen prilikom rušenja zgrade bivšeg stambenog preduzeća, a drugi dio kako bi se mogla posjeći tri čempresa koja su bila pored samog luka mosta…“. U svemu rečenom frapantan je dio Mugošine izjave gdje ocjenjuje da „most nema kulturno-istorijsku vrijednost“, kao i da će sugerisati izvođaču „da sve novo što se bude radilo, ima odraz nekadašnjeg…“. („Vijesti“, 15.11.2013.)

“Napravićemo l(j)epši i stariji!” je omiljeni ‘genijalni’ odgovor nekih vodja iz susjedstva na situaciju kad huligani unište kulturno istorijski spomenik, uglavnom manjinskog naroda. Moramo priznati da veoma sliči gore navedenoj izjavi gradonačelnika Mugoše.

Kakav je značaj Tabačkog mosta zaključuje i jedan od nostalgičara za Starom Podgoricom, Borislav Vukićević, koji povodom planiranog projekta hotela “Hilton” na mjestu (u međuvremenu srušenog!) hotela “Crna Gora”, između ostalog piše:

“…Najfrekventnija komunikaciona linija što je povezivala staru, otomansku Podgoricu, koja se vjekovima spontano formirala na lijevoj obali Ribnice – i Mirkovu, tj. Novu varoš, novi dio grada oformljen krajem XIX vijeka na desnoj obali Ribnice – išla je preko Tabačkog mosta – koji je istorijski i u svakom drugom pogledu pripadao otomanskom integralu – kao i svi ostali predratni mostovi na Ribnici, ako izuzmemo Kneginjin most, sagrađen 1907. godine, otprilike na mjestu gdje se nalazio Abdovića most – srušen nakon što je pretrpio ozbiljna oštećenja u zemljotresu 1905. (Kneginjin most je takođe srušen – i to u jednom od brojnih bombardovanja Podgorice tokom Drugog svjetskog rata – danas se na njegovom mjestu nalazi Most 5. maj). I dok smo sa jedne strane imali nepravilnu matricu otomanskih sokaka i mahala, a sa druge plansku, ortogonalnu, neoklasicističku matricu gradskih ulica i blokova – Tabačkom mostu je pripala uloga kjučne spone između ta dva morfološki raznorodna gradska entiteta. Najbitnija karakteristika zone oko Tabačkog mosta bio je čitav niz privrednih sadržaja – poput mlinova, zanatskih radnji, tu se nalazila i kasapnica, kasnije i sekundarna gradska pijaca – koji su suštinski pripadali otomanskoj kasabi, odnosno rubnoj zoni kasabe…”

Abdulah-Bato Abdić u časopisu “Komuna”, oktobra 2013.g. navodi i sljedeće:“Klaonice i štavionice kože podignute su izvan gradskih bedema s njihove sjeverne strane. Vremenom, najvjerovatnije tokom 17. stoljeća, ovaj moćni tabački esnaf će na tom mjestu sagraditi most preko Ribnice koji po njima ponese naziv Tabački most, a u njegovoj osnovi počiva turska riječ tabak- koža. Most je u narodu bio poznat i pod nazivom Most kod kasapnice. Građen je od fino tesanog kamena s jednim elegantnim lukom, koji se idealno stopio s netaknutom ljepotom Ribnice, na jednom od njenih brojnih meandera koje je usjekla u krečnjačkom terenu i kojim se provlačila poput svilene trake kroz šarenu djevojačku kosu. Istovremeno, pokazalo se da je most bio nukleus oko kojeg će ubrzo nastati još jedna, po svemu osobena podgorička mahala. Rijetko ko od namjernika koji danas prolazi Tabačkim mostom, znade da hodi negdašnjim centrom osobenog podgoričkog naselja zvanog Taba(h)ana. Bila je to kovačka mahala koja se razvila na obalama Ribnice s jedne i druge strane Tabačkog mosta, a sastojala se od većeg broja kućeraka zidanih i razbacanih bez nekog reda i pravila na obali rijeke, ili u vidu sojenica nad samom vodom. Njeni stanovnici su se uglavnom bavili kovačkim zanatom. Bijaše to tipična ciganska mahala s puno vreve i pjesme, koja bi odzvanjala od udaraca teških kovačkih čekića o nakovanj…“.

A zašto predstavnici naroda koji baštini orijentalno-osmanlijsku kulturu, poslovično ćute na uništavanje posljednjih ostataka koji svjedoče o nekim drugim vremenima, vjerovatno nam mogu posvjedočiti dešavanja na upravo održanim izborima u Petnjici, kao i rezultat istih! I sve to u kontinuitetu, pune dvije decenije…