”Sve vehabije nijesu teroristi,ali su svi teroristi vehabije…“ („Vijesti“, 17.10.2006.god.);
Reis Fejzić: „Ima jedan broj tih ljudi koji imaju drugačiji pristup islamu za koji mi mislimo da je štetan za muslimane u Crnoj Gori i uopšte za gradjane Crne Gore…“ i poziva državu da se pozabavi ovim problemom… („Dan“, 29.11.2006.);
„…Poslanicima je prikazan 12-minutni film o vehabizmu u Crnoj Gori sa posebnim osvrtom na konkretna imena pripadnika tog pokreta kao i ključnim tačkama – Plavu, Rožajama, Baru, Ulcinju i Beranama…“ („Vijesti“, 25.12.2007.);
„Prema podacima ANB u Crnoj Gori ima preko 100 registrovanih islamskih ekstremista koji su povezani sa sličnim ekstremističkim organizacijama na Bliskom Istoku…“ („Dan“, 26.12.2007.);
Naslov : „Snimke dobijali od Al Kaide“, a potom u tekstu: „…koriste sajtove Al Kaide…“;
I još: „Pojedinci iz bošnjačko-muslimanskih stranaka u Crnoj Gori ranije su upozorili da su i u Crnoj Gori moguće radikalne aktivnosti vehabija…“;
Crnogorski konzul u Njujorku Dragan Sekulović upozorava: „Na meti sam vehabija…“ (isti je na sastanku delegacije Vlade i predstavnika Islamske zajednice Crne Gore uvrijedio Bošnjake i Albance upoređujući ih sa teroristima!) („Vijesti“, 11.11.2008.);
Stejt Department: „Ima lokalnih islamskih ekstremista…Crnogorske bezbjednosne snage dobile su međunarodnu i obuku SAD kao i opremu …“ („Vijesti“, 02.5.2009.);
„Strah od vehabija podijelio vjernike“ („Vijesti“, 18.7.2009.);
„Vehabija nožem i sjekirom ranio imama i policajca“ („Vijesti“, 24.8.2009.); (Radi se o Sultanu Nurkoviću iz Rožaja kome je po okončanju postupka izrečena mjera obaveznog liječenja!)
„Osim detaljnog objašnjenja o pripremama za odlazak jedinice u Avganistan u izvještaju Ministarstva odbrane se potencira da je posebno težište bilo na razvijanju saradnje sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori… Islamska zajednica prioritet vojske…“ („Vijesti“,09.4.2010.);
„Imami u strahu od vehabija“ („Vijesti“,03.5.2010.);
„Vehabije prijete Crnoj Gori“ („Dan“, 04.5.2010.);
„ANB prisluškuje vehabije“ ; „Radikalni islam na Balkanu“(„Dan“, 19.8.2010.);
„Sandžak će povećati podršku ulasku u NATO“ („Vijesti“, 01.10.2010.);
„Zbog Avganistana možete postati meta terorista“ („Vijesti“, 18.10.2010.);
Septembra 2010.god. direktor policije V. Veljović izjavljuje da će pratiti promotere autonomije Sandžaka i prema njima primijeniti mjere.
Novembra iste godine, predsjednik Pokreta za promjene N. Medojević tokom posjete Izraelu izjavljuje da je Crna Gora centar za finansiranje terorizma.
„…Sandžak ne postoji niti je postojao ni kao teritorijalno-politička jedinica ni u Srbiji ni u Crnoj Gori, to nije ni geografski entitet… Priča o autonomiji bivšeg Sandžaka, bez obzira na optimističko objašnjenje njenog smisla, htjeli -ne htjeli ima značenje novog argumenta za afirmaciju plana uključivanja Crne Gore u NATO…“ („Partner“, mjesečnik Ministarstva odbrane CG, oktobar 2010.)…
I tako dalje i tome slično.
Iz naprijed navedenih primjera izvještavanja CG medija, a i inače, možemo izvući nekoliko zaključaka-pretpostavki: Lov na vehabije, tj. potencijalne“ islamske teroriste“ je već duži niz godina najaktuelniji i najprofitabilniji angažman bezbjednosno-političkih struktura diljem svijeta pa samim tim i u Crnoj Gori koja od međunarodne zajednice tj. SAD-a dobija značajna finansijska sredstva i opremu (vrlo zgodna kombinacija, pogotovo ako se ima u vidu aktuelna situacija po pitanju ulaska CG u NATO).
ANB je crnogorskim poslanicima tu oblast i predstavila kao najznačajniji segment svog djelovanja. Naravno, u datom trenutku crnogorske bezbjednosne službe će morati da opravdaju silno vrijeme i materijalna sredstva utrošena na tom polju djelovanja. Sredstva javnog informisanja , kao što se može vidjeti iz već navedenih primjera, zorno pripremaju teren. Našim bezbjednjacima ostaje samo da pokupe šačicu „bradonja“ koje već drže pod prismotrom , a ako se pri tom ustanovi da su kojim slučajem posjećivali tzv. islamističke sajtove onda samo preostaje pakovanje prtljaga za Gvantanamo.
Međutim, nesporna je činjenica da te silne vehabije do sada nijesu skrivile takoreći ni saobraćajni prekršaj a nekmoli djela uperena protiv države!
Prosto je nevjerovatno da nijedna stranka koja deklarativno zastupa Muslimane-Bošnjake, tj. Albance među kojim je značajan broj islamske vjeroispovijesti, nije našla za shodno da reaguje u vezi nekog od pomenutih tekstova. Mjesta za reakciju je bilo i za stranke tzv. građanske orijentacije jer su apostrofirani čak i određeni gradovi kao centri vehabija!?
Sa temom vehabizma se svjesno manipuliše. Javna tajna je da pojedini imami i funkcioneri Islamske zajednice CG dostavljaju spiskove „vehabija“ policiji. Međutim, liderima IZ i Bošnjačke stranke nije smetalo da iste te prokazane mladiće moljakaju za glasove na proteklim lokalnim izborima ali strogo vodeći računa da ne budu viđeni u javnosti u njihovom društvu!
Zar zvaničnici IZ CG nijesu mogli organizovati makar jedno predavanje, okrugli sto ili kako god o toj „pošasti „? Ali ne! Oni samo nastavljaju sa anatemisanjem neposlušnih i nepodobnih koje obilježavaju imenom vehabija (I osrednji poznavaoci islama i njegove istorije reći će da je korišćenje ovog naziva u pežorativnom značenju potpuno pogrešno!)
(Koliko se zvaničnici IZ-e osjećaju nedodirljivim govori i podatak da su čelnici barskog Odbora donijeli upozorenje da će potpisnika ovih redova izbaciti iz Islamske zajednice!?)
U prvoj polovini 2007.god. imami Sead ef. Jasavić i Ferid ef. Orahovac, profesori islamskih nauka, ostaju bez posla u džamijama gdje su službovali. Zvaničnici IZ objašnjavaju da im je istekao pripravnički staž ali ih istovremeno u javnosti etiketiraju kao vehabije ne želeći čak ni da razgovaraju sa njima! Žigosani su bez prava na odbranu.
SAD- Izvještaj o međunarodnim vjerskim slobodama- Montenegro 2007.g.:
„…sredinom 2006.g. u Ulcinju vehabije napale imama Resulbegović Safeta i njegovog oca četiri puta…
…U Podgorici Admir Pepić verbalno napao reisa Rifata Fejzića…“
Po prijavi advokata IZ CG vodi se postupak protiv Haklaj Mirze, Čekić Enisa, Pepić Admira i Nermina, Spahić Ersana, koji su navodno uzurpirali Osmanagića džamiju u Podgorici koja je vlasništvo IZ!(2009g.) Inače, vjernici su po odluci suda i uz asistenciju policije izbačeni iz Osmanagića džamije, iako su džamije Božje kuće i pripadaju vjernicima a ne institucijama, čime je grubo prekršen Ustav CG kao i više međunarodnih povelja i konvencija o ljudskim pravima!
Nermin Pepić, Ersan Spahić i Omer Pepeljak bivaju protivpravno zaključani u Starodoganjskoj džamiji od strane glavnog imama Džema Redžematovića a potom privedeni u policiju po prijavi istog!(jun 2009.g.)
Mirza Haklaj i Osman Kojašević privedeni u policiju jer su došli u konflikt sa službenikom IZ (maj 2010.g.).(Radi se o klasičnoj zloupotrebi vjere u političke svrhe gdje Bošnjačka stranka koristi pojedine imame da tokom centralne molitve petkom agituju za naklonost glasača!)
Džihad Ramović više puta biva privođen u policiju po prijavi lokalnog imama, da bi zadnji put proveo 6 dana u pritvoru kao najveći kriminalac iako se radi o jednom od najaktivnijih džematlija i članu džematskog odbora!
Početkom 2009.g. iz TC „Delta“ u Podgorici otpuštena su dvojica mladića koji su radili na fizičkim poslovima. Ujutru im je obezbjeđenje TC-a onemogućilo ulazak uz obrazloženje da više ne dolaze na posao jer je od policije za njih dobijena informacija da pripadaju vehabističkom pokretu. (Radi se o vrijednim i poštenim mladićima čija jedina krivica je prakticiranje islama a čija životna egzistencija je ugrožena na osnovu nekih rekla-kazala koje najčešće potiču od pojedinih imama i funkcionera IZ-e.) Naravno, za pomoć se nijesu imali kome obratiti!
Zuraja Kastrati, zaposlena je u barskoj bolnici kao higijeničarka. Željela je kao i njena kompletna porodica nositi maramu, što je inače obaveza žene muslimanke , ali joj to nije dozvoljeno i uslovljena je otkazom s posla (iako u toj istoj bolnici su decenijama bile angažovane časne sestre!).
Aktuelni čelnici otvoreno krše Ustav IZCG ali i pozitivne zakonske propise vršeći krivična djela lažiranja izbornog procesa za organe IZ-e,bespravnog otuđenja vakufske imovine, nepotizam, korupcija, finansijske malverzacije, nedomaćinsko poslovanje, netransparentnost u radu, klevetanje, zloupotreba službenog položaja, zloupotreba vjere u političke svrhe, devastacija kulturno-istorijskih spomenika, zapuštanje grobalja, džamija i drugih objekata koji su u njenom posjedu… Još nigdje nijesmo bili u prilici vidjeti neki konkurs za prijem u radni odnos imama ili osoblja za Medresu a da ne govorimo o izdavanju u zakup vakufske imovine.
Otuđuje se vakufska imovina, raskopavaju se viševjekovna muslimanska groblja, zemljište poklanja društvenoj zajednici i pojedincima a nadgrobni spomenici ugrađuju u javne površine i dr., poklanjaju se, kradu i propadaju zbog nebrige vjekovni zasadi maslina, vjernicima se zaključavaju džamije koje su uglavnom zapuštene a radi se na izgradnji novih, vjerski službenici se aktivno bave nadriljekarstvom a niti jedan se ne oglašava na flagrantno kršenje Ustava i propisa IZ, dok se oni koji dignu glas protiv svih tih nastranosti proglašavaju za ekstremiste i javno poziva na njihov linč! Apeli za dijalog sa čelnicima IZ ostaju bez odgovora a katkad se javno i odbija komunikacija (npr. Izjava adv. IZ-e A. Jasavić: „IZ nije spremna za dogovor sa predstavnicima Osmanagića džamije…“). Predstavnici aktuelnih političkih stranaka takođe ostaju gluhi i nijemi jer mnogi od njih uglavnom aktivno učestvuju u svemu, direktno ili indirektno. Mediji smišljeno, vjerovatno po određenim instrukcijama, plasiraju bombastične dezinformacije i na pojedincima crtaju „mete“ za odstrjel. Protivno Zakonu o informisanju, na plasirane iskonstruisane vijesti ne dozvoljavaju prozvanoj strani pravo na reagovanje uz opasku da su ista suviše radikalna!?
Žigošu se pojedinci ali i institucije bez ikakvih dokaza i „prava druge strane“ (jedno od osnovnih pravnih načela- treba čuti i drugu stranu). Hapšenje inkriminisanih pojedinaca islamske vjeroispovijesti vrši se u stilu američkih akcionih filmova u potpunosti prenebregavajući načelo prezumpcije nevinosti. U pravno uređenim zajednicama takvi slučajevi bi ekspresno bili odbačeni zbog povrede postupka!
S druge strane, u policiju i druge državne organe se zapošljavaju (mnogi su od ranije na tim poslovima) osvjedočeni neprijatelji ove zemlje, šovinisti i ekstremni nacionalisti. Zato i ne čudi podatak da su u Crnoj Gori našli utočište mnogi ratni zločinci, domicilni i iz okruženja. Na rukovodećim mjestima su i dalje pojedinci koji su aktivno učestvovali u ratnim događajima 90-tih, samoinicijativno i u saradnji sa zločinačkim režimom S. Miloševića i njegovih bezbjednosnih službi.
I tako dalje i tome slično.