Agent provokator (francuski: Agent provocateur) je naziv za osobu koja za račun policije, obavještajne službe ili neke druge organizacije nastoji, lažno predstavljajući svoj identitet ili motive, potaći nekog pojedinca ili organizaciju na djelovanje koje bi ih kompromitiralo.
Najčešći oblik agenta provokatora jest policijski agent koji se infiltirira u neku organizaciju s ciljem da, potičući određene djelatnosti, prikupi dokaze o kaznenim djelima. Pored toga, agent provokator može biti i žrtva ucjene ili iznude koja je navodno pristala na ucjenjivačke zahtjeve, a zapravo surađuje s policijom kako bi prikupila dokaze protiv ucjenjivača.
Agenti provokatori, također, mogu namjerno vršiti ilegalne, odnosno nasilne aktivnosti, s ciljem da javnost ili strane vlade okrenu protiv nekog pokreta ili organizacije. (Wikipedia)
I taman kad pomislimo da nas od aktuelnog crnogorskog reisa ništa više ne može iznenaditi, on nas iznova demantuje. Ovog puta je, čini se, otišao predaleko. Iako se i do sada, kroz neke njegove izjave, primjećivala netrpeljivost prema sandžačkom muftiji Zukorliću i instituciji na čijem se čelu nalazi, Fejzićev najnoviji medijski istup, gdje optužuje Muftijstvo Sandžačko da podržava “vehabijski pokret”, je bez presedana:
“Islamska zajednica u Srbiji permanentno je u Crnoj Gori podržavala te marginalne grupe, radikalnu grupu i sve one koji su bili u neslaganju sa islamskom zajednicom. Ja bih prije svega to nazvao zloupotrebom imena časnog Kurana to su prije svega prostorije džamije gdje će organizovat kurseve za neku našu djecu a to će voditi ljudi koji su ili glavni sumnjivi ili su na granici da budu tamo gdje ne želimo da budu i ti ljudi će u tim prostorijama u CG obučavati našu djecu“.
Iako mu elokvencija nije baš jača strana, ipak se može zaključiti da Fejzić aludira na nedavno otvorena isturena odjeljenja Škole Kur’ana Časnog u Rožajama i Petnjici, u organizaciji sandžačkog Mešihata. A glavni gosti na svečanom otvaranju, osim muftije Zukorlića bili su hafiz Irfan ef Malić i pomoćnik muftije za Južni Sandžak hafiz Abdurahman ef. Kujević.
“Zabilježeno je da smo imali i fizičke napade nekada na naše vjerske službenike, imali smo i napade na naše vjernike koji su dolazili a bili su fizičke prirode itd. Mnogi od tih problema imali su sudski epilog… Reis Rifat Fejzić smatra da Crna Gora kao država apsolutno ništa ne radi po ovom pitanju kako bi zaštitila islamsku zajednicu, iako je ranije potpisan ugovor sa Vladom o uređenju odnosa islamske zajednice po kojem je ona prilično zaštićena…”
Imajući u vidu ozbiljnost izrečenih optužbi, logičan slijed je da državni tužilac pozove Fejzića da dostavi dokaze kojim će potkrijepiti navedene izjave, shodno načelu “prezumpcije nevinosti”, tj.“niko nije kriv dok se ne dokaže njegova krivica”. Ukoliko Fejzić ne predoči dokaze za svoje tvrdnje, onda se postavlja pitanje koja je svrha ovakvog njegovog istupa? Osim da bi se u tom slučaju slobodno mogao okarakterisati terminom iz početnog pasusa ovog teksta, prva pretpostavka je da je njegova uloga da svojim “autoritetom” potkrijepi tvrdnje o “vehabijskoj opasnosti” u Crnoj Gori. Druga pretpostavka je da time želi pomoći svojim prijateljima i saradnicima Ugljaninu, Ljajiću, Zilkiću na aktuelnim izborima za nacionalne savjete u Srbiji.
Ukoliko Fejzić, kao što rekosmo, ipak ne iznese dokaze za svoje tvrdnje, morao bi neopozivo da podnese ostavku na funkciju koju obnaša, dok bi državni tužilac trebao da podnese krivičnu prijavu za više krivičnih djela proisteklih iz pomenute izjave: lažno prijavljivanje krivičnog djela, širenje lažnih vijesti i uznemiravanje javnosti…
Hajci na “vehabije” i zahtjevima za njihovo hapšenje, pridružuje se i član skupštinskog odbora za bezbjednost i odbranu Nebojša Medojević, koji kaže da je “tradicionalni islam napadnut od formi koje nijesu bliske islamu i to se posebno odražava u Ulcinju, Rožajama i Plavu…Treba biti oprezan i držati pod pažnjom posebno ako se djelovanje tih organizacija pretvara u fanatizam koji zaluđuje mlade ljude sa sjevera da gube glavu za neke projekte koji mogu biti jako opasni. Posebno je problem u Ulcinju gdje je Islamska zajednica preuzeta od strane vehabija i to je opasno jer to je posebna vrsta islama i vrlo su zabrinuti ljudi iz kruga crnogorskih muslimana jer to je nešto što je strano tijelo na teritoriji Crne Gore…”
Neshvatljivo je da i pored upornih etiketiranja od strane zvaničnika IZ, visokih funkcionera policijsko-obavještajnih struktura, kao i političkih lidera i raznih vojno-bezbjednosnih analitičara, ne reaguje niko iz prozvanih gradova: Rožaja, Plava, Ulcinja… Da li je razlog tome vjerovatnoća i bojazan da najavljena hapšenja mogu zahvatiti bilo koga?
Razlozi za bojazan od neselektivnih hapšenja mogu se smatrati opravdanim i ako imamo u vidu zahtjev predsjednika skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Mevludina Nuhodžića, da državni organi i ukupno društvo moraju biti efikasniji u vezi sa pitanjem ekstremnih vehabijskih grupa u Crnoj Gori: “U akciju protiv radikalnog vehabizma neophodno je da se uključi porodica, vjerska zajednica, škola, mediji, dakle najšire društvo. I tako će se najefikasnije smanjiti mogućnost uticaja vjerskog ekstremizma kod mladih, a on uglavnom kod njih nalazi najbolje uporište…”
Ćutnja Islamske zajednice u Srbiji, odnosno Sandžačkog mešihata na sve otvorenije napade od strane svojih kolega iz susjedne južne republike je donekle razumljiva, ali bi možda reagovanje na sve agresivnija istupanja u javnosti reisa Fejzića i njegovih saradnika trebalo pojasniti muslimanskim vjernicima u Crnoj Gori. Usljed medijske blokade i tendenciozne uređivačke politike većine glasila u Crnoj Gori, za većinu muslimana je nepoznanica nedavno otvaranje odjeljenja Škole Kur’ana Časnog u Rožajama i Petnjici.
Pravna država i poštovanje zakonitosti na ovim našim turbulentnim prostorima, još dugo će biti misaona imenica. Iako međunarodna zajednica insistira na nekorumpiranom pravosuđu, naročito kada su aktuelizovane euroatlantske integracije, to će kod nas još dugo biti samo želja pusta. Nedavna postavljenja na najviše CG pravosudne sudske instance, samo potvrđuju ovakve sumorne prognoze. Pošto smo mi ipak isuviše slični, ništa bolja situacija nije ni u zemljama regiona. Ipak, postoje slučajevi, kada i očigledna protivzakonita djelovanja policijsko-obavještajnih i pravosudnih organa bivaju nagrađena štedrim aplauzima čak i od strane “demokratskih” režima Evropske unije. Naravno, radi se o spektakularnim akcijama hapšenja “vehabija”.
Dok policija širom Kosova i BiH ovih danahapsi osumnjičene za “povezanost sa finansiranjem, organizovanjem i regrutovanjem državljana BiH za odlazak u Siriju i Irak, i učešće u tamošnjim sukobima boreći se na straniradikalnih terorističkih grupa i organizacija”, kako navode vlasti, izgleda da će se ovog puta “Rambo” akcijama pridružiti i specijalne snage Crne Gore. … “Hapšenja je sprovelo preko 200 policajaca na 17 lokacija širom BiH. To je prva takva bezbjednosna akcija od aprila, kada su u BiH uvedene zatvorske kazne u trajanju do deset godina za građane koji se bore ili regrutuju borce za konflikte u inostranstvu”.
Brojni poznavaoci prilika smatraju da su ova hapšenja uglavnom sastavni dio izborne kampanje koja je u toku u BiH.
Bez namjere da svemu damo zloslutan prizvuk, izgleda da Muslimani-Bošnjaci nijesu izvukli pouku iz posljednjeg genocida, jer kako drugačije da shvatimo nereagovanje na sve brojnije prisustvo i jačanje četničkog pokreta u BiH, kao i brojne medijske napise o njihovom učeću na ratištu u Ukrajini? Ovih dana je aktuelna prijetnja jednog od četničkih komandanata Muftiji Zukorliću, kao i najava četničkog defilea u Novom Pazaru.
Hapšenje “vehabija”u BiH svojim obimom i demonstracijom sile, prisustvom brojnih medija, podsjeća na sličnu demonstraciju policijske sile u Maoči prije dvije godine. Od bombastičnih izjava o uhapšenim teroristima, brojnom pronađenom oružju, tada nije ostalo ni traga. “Vehabijama” zbog bespravnog lišavanja slobode nije ni padalo na pamet da traže odštetu od države. A i kako bi, ako imamo u vidu protivzakonito hapšenjei deportaciju u Gvantanamo tzv. “Alžirske grupe”, ili pak slučaj naturalizovanog Bosanca Abu Hamze, koji je od 2008.godine zatočen u Istočnom Sarajevu bez optužnice i, naravno, bez dokazane krivice.
Da zakoni za “vehabije” ne važe, govori i saznanje organizacije Human Rights Watch (HRW), da je FBI u tajnim operacijama “ohrabrivao, poticao a ponekad i plaćao američkim muslimanima da izvode atentate… FBI je usto nerijetko ciljao osjetljive osobe, s psihičkim i intelektualnim teškoćama”.
Velika akcija hapšenja “vehabija u Sandžaku izvedena je 2007. godine na planini Ninaji u blizini Novog Pazara kada je, prema zvaničnim informacijama otkriven teroristički kamp i uhapšena grupa od 14 pripadnika tog pokreta, a jedan pripadnik ovog pokreta je poginuo u okršaju sa policijom. Svi uhapšeni su osuđeni na višegodišnje kazne zatvora, na osnovu optužbe za podrivanje ustavnog poretka Srbije. Prema brojnim raspoloživim informacijama, i ovdje je u pitanju “FBI scenario”.
Ovih dana u Crnoj Gori je svečano obilježena 100 godišnjica rođenja Veljka Vlahovića, narodnog heroja i španskog borca. Da podsjetimo, V. Vlahović je autor čuvenog Apela grupe jugoslovenskih studenata, budućih “Španaca” , upućenog omladini cijele Jugoslavije. Da li bi i on danas bio na meti popularnog Fahrudina Radončića u BiH ili sveprisutnog Rasima LJajića u Srbiji, a možda bi ga se ipak prvi dočepao agilni Mevludin Nuhodžić u Crnoj Gori?
Bilo bi interesantno prelistati tadašnju štampu Frankovog fašističkog režima i vidjeti kako su opisivani dobrovoljci koji su dolazili iz Jugoslavije i drugih zemalja i ratovali u Internacionalnimbrigadamana strani Republikanaca? A razmjere odziva za španski građanski rat bile su takve da bi naše “vehabije” mogle samo da se postide:
“Skoro 1700 jugoslovenskih dobrovoljaca (Voluntarios de la Libertad) su se borili u Španiji braneći Republiku, uglavnom u jedinicama Internacionalnih brigada. Preko sedam stotina ih je zauvek ostalo u Španiji, iako tačan broj jugoslovenskih dobrovoljaca u Španskom gradanskom ratu još nije utvrđen.
Nakon organizovanog povlačenja iz Španije 1939.godine, brigadisti, od kojih oko 520 Jugoslovena, internirani su u logorima u južnoj Francuskoj.
Najveći broj Jugoslovena uspeo je da pobegne iz logora i vrati se u Jugoslaviju ili da se priključi anti-fašističkoj borbi u Francuskoj i drugim evropskim zemljama. Tako je 51 španskih boraca poginulo u raznim pokretima otpora ili koncentracionim logorima kao što su Kerestinac, Jasenovac, Banjica, Mathausen i Dahau…. Od oko 250 španskih boraca koji su učestvovali u NOB-u, preko polovina je poginula a svaki četvrti je proglašen za Narodnog heroja. Čin generala dobilo je 30 španskih boraca i medju njima su bili komandanti sva četiri korpusa NOV. U godinama posle rata, naši Španci bili su na najistaknutijim funkcijama u vladama Jugoslavije i Savezu komunista Jugoslavije, a 18 su bili članovi Saveta federacije. U toku izvanrednih diplomatskih karijera, dvanaestoro je predstavljalo Jugoslaviju kao ambasadori u 35 zemalja.”
10.9.2014.g./15.Zu-l-ka’de 1435.H.