U subotu, 30. novembra o. g. u Dvorcu kralja Nikole u Baru, održana je promocija knjiga Mugdima Galijaševića. Promociju su organizovali Bošnjačka kulturna zajednica- Bar i NVO „Broj 19“, u saradnji sa barskim Kulturnim centrom, a ista je uvrštena i u program povodom obilježavanja Dana opštine Bar.

 

 

Rezultati istraživanja međunarodnog suda za ratne zločine govore da je u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine stradalo ukupno 104.732 ljudi, odnosno 42.106 civila te 62.626 vojnika. Ako se gleda nacionalna pripadnost, onda se zna da je stradao 68.101 Bošnjak, 22.779 Srba, 8.858 Hrvata, te 4.995 osoba drugih nacionalnosti… Od 62.626 poginulih vojnika, njih 526 bile su žene a od 42.106 poginulih civila, 9.842 su žene. Takođe je izračunato i da je od septembra 1992. godine do avgusta 1994. godine hicima snajperista sa sarajevskih zgrada ubijeno 3.798 osoba, dok ukupan broj ubijenih i umrlih u Sarajevu od aprila 1992. do decembra 1995. iznosi 18.889 lica.
O svemu što se tada dešavalo u jednoj od bivših republika nekada nam zajedničke domovine Jugoslavije, kod nas u Crnoj Gori se odnosilo kao prema zbivanjima u Iraku ili Avganistanu. Iako su mnogi crnogorski građani aktivno učestvovali u nepočinstvima na prostorima Bosne i Hercegovine, dok su neki od zločinaca našli utočište u Crnoj Gori a neki od njih niz godina čak slovili za ugledne biznismene, o tome se ovdje, sa rijetkim izuzecima, uglavnom ćutalo. Prisustvo našeg uvaženog musafira-gosta, gospodina Mugdima Galijaševića, daje nam nadu da dolaze neka druga vremena.

Mugdim Galijašević je profesionalni novinar. Rođen je u Sarajevu, gdje se i školovao. Novinarstvom se počeo baviti prije više od trideset godina u tadašnjim “Večernjim novinama’’. Bio je novinar i urednik “Oslobođenja’’, te glavni urednik Izdanja za inozemstvo “Dnevnog avaza’’.Nakon završetka rata nekoliko godina bio je dopisnik Deutsche Welle objavljujući svoje komentare.
‘Suza na mezaru’ napisana je u vidu 23 priče. Prevedena je i na turski jezik, pa će narednog mjeseca imati promociju u Turskoj. Ova knjiga na svojevrstan način govori o stradanju Bošnjaka i teškom putu do slobode. Njima je najveći neprijatelj zaborav, pa je ova knjiga doprinos da se to ne dogodi. Roman “Kapija života“ je ustvari nastavak „Suze“, kao njena sestra, kako veli autor. Knjige su napisane da se ne zaboravi ono što se dogodilo, a namijenjene su populaciji koja dolazi, kako bi se mladi upoznali sa događanjima u ratu, da nam ne bi neko drugi pisao historiju .U svoj svojoj složenosti predočen je i naslikan, ispričan i opjevan, duhovni portret Bošnjaka kao naroda.

O veličini i značaju ova dva umjetnička djela govore riječi njihovih recenzenata: akademika Ferida Muhića i novinara i publiciste Muhameda Mahmutovića, koji ne kriju oduševljenje autorovim stilom da predstavi Bosnu i Bošnjake onako kako to, prema riječima akademika Muhića, još niko nikada nije uspio. “Kad bolje razmislim” – kaže akademik Muhić – “ne znam ni jednu knjigu u kojoj je tako čisto izveden i u svoj svojoj složenosti predočen i naslikan, ispričan i opjevan, duhovni portret Bošnjaka kao naroda.”
Ferid Muhić još veli: “… ‘Suza na mezaru’ je ispisana u očima svakog Bosanca, Bošnjaka posebno. Jedinstvena je, kao i naša Bosna i Hercegovina. Suza je uvijek tu. I ne od jučer. ‘Suzu na mezaru’ hrabrošću, neviđenom ljubavlju prema svojoj domovini, porodici i želji da ih bez obzira na žrtve svojim životima zaštite, napisali su bošnjački šehidi.
Najhrabriji i najbolji među nama zaustaviše pomahnitalu aždahu. Mnogi su zauvijek ostali na tom putu života i smrti i zaslužili su trajno najdublje poštovanje svog naroda. Zbog onoga što su uradili, oni su Bošnjacima u amanet ostavili da u miru nastave borbu. Suza na mezaru će uvijek biti. I onda kada nas ne bude. Priče o šehidima i njihovim sudbinama će se prepričavati i biti pravi put onima koji dolaze. Njihova djela obezbijedila su im vječnu zahvalnost naroda.

U ovoj Bosni u kojoj se nikada nije ništa završilo, a da nije počinjao novi belaj, suze su izraz ljubavi za nekim dragim. Njihove suze su suze ponosa. Ovdje je narod naučio da za svaki pedalj svoje zemlje i svaki dan slobode valja proliti krv. Ove suze koje kupaju nišane na mezarima, nisu suze kukavica, to su suze koje će biti naša snaga za budućnost. To su suze dobrih ljudi koji nisu naučili da povređuju druge. Oni se čak i ne žele svetiti neljudima što su im dodijelili tugu i bol kao vječne pratilje.”

 

 

Autor Mugdim Galijašević je napomenuo da su sve priče u njegovim knjigama istinite. Počeo je da ih piše nakon jednog sna, (dan-danas nije siguran da je to bio san?) kada mu se prvi i posljednji put javio rahmetli otac i prekorio ga zašto on, kao novinar, za sve ove godine nije ništa napisao o šehidima Jasenovca? Mugdim je, inače, rođen tri mjeseca nakon ubistva svog oca Sulejmena, sarajevskog ilegalca, u ustaškom logoru Jasenovac. Jedna fotografija i prsten koji se prenosi sa koljena na koljeno, su sve što mu je ostalo od uspomena na oca.
Knjiga „Suza na mezaru“ je, kako kaže, nastala slučajno- mada je siguran da u životu ne postoje slučajnosti, dok je roman „Kapija života“ nastao kao otpor nepravdama koje se čine prema porodicama šehida. O tome slikovito govori priča o autorovom profesoru matematike Kemu, koji u ritama stidljivo čeka da priđe kontejneru nakon drugih nevoljnika, a od svog sina šehida skriva u kakvom stanju se nalazi. Na vijest u novinama da je profesor Kemo umro „prirodnom smrću“, autor uzvikuje da to nije istina i da ga je „ubio život“!

Tijekom opsade Sarajeva, ubijeno je preko 1600 dječaka i djevojčica. Ali, naglašava Mugdim, to nijesu samo bošnjačka djeca, to su djeca Sarajeva!
Isto tako, kaže, nijesu Sarajlije odbranile Sarajevo, već svi oni koji su se borili i boravili u Sarajevu tokom opsade 1992-1995.
Iako se ne bavi politikom, podsjeća na činjenicu da bošnjački političari ne mogu između sebe da se slože, pa kako onda očekivati da se dogovore sa predstavnicima druge dvije nacije. Zašto se u bosansko-hercegovačkom nastavnom planu i programu ne govori o dešavanjima iz 90-tih? Tako će biti, uvjeren je, sve dok udžbenici za Bosnu budu dolazili iz susjednih država.

Mugdim je na kraju istakao da mu je nakon 50-tak održanih promocija širom Evrope, ovo prva u Crnoj Gori, ali je može svrstati među tri najdraže!

30.11.2013.g./ 27.Muharrem 1435.H.