NVO “Broj 19” u saradnji sa Izdavačkom kućom iz BiH “Sedam” , organizovala je promociju knjige Prof.Dr Ćazima Hadžimejlića “Umjetnost islamskoga knjigovestva” . Na promociji je govorila Dr Dragana Kujović, sa Istorijskog instituta Crne Gore, i Anis Aljić, direktor sarajevske Izdavačke kuće “Sedam”.

Uvodničar Mirsad Kurgaš, pošto je pozdravio prisutne i predstavio goste na promociji, na početku je citirao izvod iz recenzije za knjigu “Umjetnost islamskoga knjigovestva”, prof. Dr Ismeta Bušatlića: “…Islamska civilizacija je ponajprije i ponajviše civilizacija pisma razvijenog do savršenstva i uzdignutog, skoro , na nivo kulta. Pero je sabljom usporedila, mastilo sa krvlju šehida izjednačila, harf u bezbroj diktusa pretočila, jaziji svetost pripisala, kitab u srce usadila, a njegove listove na bezbroj načina uvezivala, raznovrsnim ruhom kitila i to u posebnu granu umjetnosti pretočila…”
Kurgaš je zatim prisutne upoznao sa kraćom radnom biografijom autora (koji nije mogao prisustvovati promociji zbog ranije preuzetih obaveza u Turskoj):

Ćazim Hadžimejlić diplomirao je na univerzitetu “Mimar Sinan” u Istanbulu, na Fakultetu likovnih umjetnosti, Odsjek kaligrafija i umjetnost knjige. Pohađao je postdiplomski studij i magistarski rad odbranio je na Odsjeku kaligrafije “Marmara univerziteta” u Istanbulu. Doktorirao je na univerzitetu “Mimar Sinan” na Odsjeku historije umjetnosti – tursko-islamska umjetnost. Osim akademskog obrazovanja Dr Hadžimejlić uporedo radi i na vlastitoj izobrazbi restauracije i konzervacije, zatim u svim disciplinama umjetnosti kaligrafije, različitih kaligrafskih stilova i pisama, kao i ostalih pratećih elemenata kaligrafskog rada, tako da je stekao diplome (idžazetname )od čuvenih svjetskih kaligrafa. Deset godina je predavao na univerzitetu “Mimar Sinan” u Istanbulu, na odsjeku tradicionalana oprema knjige i restauracije/konzervacije. Trenutno predaje grupu predmeta iz oblasti kaligrafije, konzervacije/restauracije, na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, te islamsku umjetnost i arhitekturu 16.stoljeća, na Katedri historije umjetnosti pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Na nedavno održanom sarajevskom Sajmu knjiga i učila, “Umjetnost islamskog knjigovestva” je proglašena za najbolje djelo iz oblasti umjetnosti. Prethodna Hadžimejlićeva knjiga “Umjetnost islamske kaligrafije” je takođe dobitnik više priznanja na raznim manifestacijama, između ostalog i na podgoričkom sajmu knjiga.

Prof. Dr Dragana Kujović je zatim veoma nadahnuto govorila o novom djelu Prof. Hadžimejlića:
“Kaže se da je knjiga vrednija od svih spomenika, jer ona sama gradi spomenike u srcu onoga koji je čita. Ako se zna da je Kur’an, iako najmlađa među svetim knjigama, ‘najčitanija knjiga ikada napisana’, za muslimane Božja riječ u kojoj ne samo da je smisao nadahnut, već svaka riječ i svako slovo, savršenstvo kaligrafskog izraza arapskog pisma, umijeće ilustracije napisanog i knjigovezačka vještina ili umjetnost u okvirima onoga što nazivamo orijentalno-islamskom umjetnošću utemeljeni su upravo na tekovinama tradicije u kojoj je pisana riječ ili knjiga imala vrlo često simboličnu ulogu, budući da su Kur’an i poruka sadržana u njemu imali neprikosnoveno mjesto. Umjetnost ukrašavanja knjiga, Kur’ana prije svega, započeta je u periodu Abasida, ali se dalje razvijala i svoj procvat na islamskom istoku doživjela u stoljećima koja su slijedila. Pisana riječ u islamskoj umjetnosti predstavlja motiv i nadahnuće umjetnika u dva međusobno neodvojiva izraza: kaligrafiji i knjigovestvu. I jedan i drugi imaju svoja pravila i dostignuća, ali u zavisnosti od kreativnog dosega onoga koji se njima bavi, možemo govoriti o zanatu ili istinskoj umjetnosti.

Knjiga Ćazima Hadžimjelića Umjetnost islamskog knjigovestva (unikati Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu) može se smatrati nastavkom prethodno objavljene knjige ovog autora Umjetnost islamske kaligrafije, zapravo sadržaj koji je dovršava, usredsređujući se na sjajna ostvarenja ovih umjetničkih bavljenja u detaljnim razmatranjima primjeraka pohranjenih u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Knjiga je, kao i prethodna, objavljena u tvrdom povezu, velikom formatu, na 259 strana, luksuzno opremljena i sa velikim brojem ilustracija. Pored uvodne riječi autora (O knjizi, str. 10-11), u narednim poglavljima se bavi istorijatom nastanka knjige, kratkim pregledom istorije klasičnog tursko-islamskog knjigovestva, stilovima i motivima koji se smatraju tipičnim, vrstama poveza preovlađujućim u različitim epohama, materijalom i alatom koji se koristi, kako autor kaže, u ‘umjetnosti knjige’, zatim ekonomskim, socijalnim i kulturnim aktivnostima u vrijeme kada je Gazi Husrev-beg bio sandžak-beg Bosne, i nakon ovog uvoda pažnju posvećuje osnovnom predmetu ove studije – rijetkim rukopisnim djelima koja se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

Pored Zaključka, Bibliografije, bilješke o autoru i izvoda iz dvije recenzije, studija Umjetnost islamskog knjigovestva sadrži i vrijedan dodatak u kojem su okupljeni i objašnjeni pojmovi koji se odnose na knjigovezačko umijeće ili umjetnost. Pored pomenutog središnjeg razmatranja posvećenog rukopisnom blagu Gazi Husrev-begove biblioteke, pažnju čitaoca će, baš kao i u knjizi Umjetnost islamske kaligrafije privući poglavlje pod naslovom Materijali, alati, sastavni dijelovi i stilovi uveza u umjetnosti knjigovestva, u kojem je, osim opisa stilova klasičnog turskog uveza, vrlo postupno, školski pregledno i crtežom i fotografijom ilustrovano, predstavljeno sve ono što prati i čini uvez: materijali, alat i sastavni dijelovi. Poglavlje naslovljeno Katalog unikatnih rukopisa iz Gazi Husrev-begove biblioteke predstavlja 31 odabrani rukopisni primjerak na arapskom, persijskom i turskom jeziku, izuzetne vrijednosti i autor posebno skreće pažnju da je uvez Kur’ana koji je Mehmed-paša Sokolović donirao džamiji izgrađenoj u ime njegove majke, ‘jedan od najimpresivnijih primjera osmanskog knjigovezačkog stila’, sa motivima u boji i zlatu koji čine dekoracijsku cjelinu. Ovaj primjerak Kur’ana nalazio se u džamiji u selu Sokolovići, kod Višegrada. Prema zabilješkama na marginama na turskom jeziku, prepis je donesen u Gazi Husrev-begovu biblioteku 1902. godine. Pomenuti katalog je urađen pažljivo i precizno. Navedeni su, osim bibliografskih podataka, podaci o vremenu nastanka obrađivanih rukopisa, opisani su materijali od kojih su povezi urađeni, iluminacije, tehnike i način kojima su rađeni. Isto tako, treba primijetiti da su najznačajnija djela zbirke prepisi Kur’ana i da, prema riječima autora ‘odražavaju osmansku školu po osnovu njihovih predmetnih tema, pisma kojim su pisana, vrste iluminacije i uveza. Klasična kompozicija hatayi – motiva, rumi – motiva, i motiva oblaka izvedena na koži primjenom kalupa (…) napravljeni su u Bosni, upravo na isti način na koji su pravljeni i u Istanbulu,…’ Autor nije izostavio da istakne da ‘ u Sarajevu postoje dvije ulice koje nose ime Mudželiti, Mali i Veliki (…). Činjenica da su dvije ulice dobile to ime, a znajući da su ulice nosile imena po većinski koncentriranim zanatima u njima, dokazuje da su mucellidi (knjigovesci) zacijelo bili veoma aktivni u vrijeme osmanske vladavine…’

U knjizi Umjetnost islamskog knjigovestva (unikati Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu) ćemo pročitati da su među muslimanima lijepo pisanje i pisarska vještina smatrani posebnim umijećem, ali nam je donekle novo da su u tome izdvojeni Turci muslimani, ispred arapskog i persijskog islamskog istoka. U prilog tome ističe se da je u Turskoj prisutna pojava da ‘ u slučaju da neko nađe komadić papira na tlu, ili nekom drugom nepriličnom mjestu, smjesta bi ga podizao i ostavljao u šupljinu ili duplju u drvetu…’ U znak poštovanja, knjige, najčešće vjerskog sadržaja, odlažu se na najvišu i najčišću policu u posebnom dijelu kuće, često zamotane u komad tkanine.

Knjiga Ćazima Hadžimjelića Umjetnost islamskog knjigovestva (unikati Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu), uz već ranije predstavljenu knjigu Umjetnost islamske kaligrafije, predstavlja dragocjen izdavački poduhvat i izuzetno autorsko pregnuće da čitalac na zanimljiv, stručan i gotovo neposredan način razumije i stekne osnovne uvide u gotovo nepristupačnu vještinu oblikovanja islamske knjige, kako bi predstavljanje i vrednovanje ostvarenja koja pripadaju kulturnom nasljeđu koje baštini tekovine islamskog orijenta moglo imati svoj argumentovan i utemeljen sadržaj.“

Na početku svog izlaganja Anis Aljić je naglasio da je profesorica Kujović pogodila u samu srž knjige “Umjetnost islamskoga knjigovestva”. Takođe je podvukao da se slaže sa konstatacijom profesora Hadžimejlića koji inače veoma malo govori na promocijama svojih knjiga jer, kako kaže ‘djelo sve govori’ . Inače, kada je završen rad na knjizi, Hadžimejliću je ponuđeno da se ista štampa u najprestižnijoj štampariji u Turskoj, međutim on je želio da to bude autentičan bosanski proizvod! Značaj ovog djela je takođe i u činjenici da je time oživljen jedan stari zanat po kome i dvije ulice u sarajevskoj Baš- čaršiji nose ime: Mudželiti veliki i Mudželiti mali (mudželit, pers. – knjigovezac), a što opet govori koliko je u nekadašnjoj Bosni bila značajna pisana riječ!

Nakon promocije, gosti su obišli Kitabhanu “Sehara” , štand NVO “Broj 19”.

 

 

 

 

12.5.2012.g./21.Džumade-l-uhra 1433.h.