Po ko zna koji put, nijesmo znali da prepoznamo neprocjenjivu vrijednost nečega i da se u skladu s tim i ponašamo.
U zaseoku Bajramovići, u Pečuricama, prije više od jednog vijeka sagrađena je česma, jedna od brojnih, po čemu je Bar jedinstven na Balkanu.
(Foto: 05.02.2012.g.)
Zub vremena i nebriga učinili su svoje, ali Donja česma, ili Točak Musluk (tur. slavina), kako je nazivaju mještani, i dalje stoji i opominje. Ovaj vakuf (zadužbinu) za dušu Adema Asana Usova Usezić sagradila je Atica Adema Asana Usova. Na tarihu, kamenoj ploči, na staroturskom jeziku je uklesano (preveo: Ibrahim ef. Husejnović):
Sahibul hajrat
Adem Hasan Huso
ravne ruhine El Fatiha
1328.h. (1910.g.)
“Glava vode”, tj. izvor se nalazi iznad puta za Mrkojeviće, odakle je voda cijevima, 1900-te godine dobavljenim iz Trsta, dovedena do česme. Radove je izveo Marko Đonović iz Crmnice.
Od Musluka je voda bila sprovedena do stare džamije u Pečuricama, koja je stradala u zemljotresu 1979. godine, a pored koje je bio sagrađen i šadrvan. Višak vode je iz šadrvana oticao do česme sa koritom, koja se nalazila pored puta, a na kojoj je postojao i natpis. Vremenom su metalne cijevi propale i voda je polako nestajala. Mještani su bili mišljenja da se ne isplati vršiti obnovu, pa su srušili šadrvan i česmu i napravili SARANČ (lokalni naziv za cisternu) gdje se skuplja kišnica, sprovedena olucima sa nove džamije!?
Da je upitna budućnost točka Musluk i nada u njegovu restauraciju, govori nedavno sagrađena česma “modernog” stila u neposrednoj blizini?
(Foto: 30.12.2018.g.)
Osim što je time nepovratno uništena ambijentalna cjelina, očigledno je da je i voda, najblaže rečeno, “prisvojena”…
Nažalost, samo u barskoj opštini ovakvih i sličnih primjera je bezbroj i ne vidi se svjetlija perspektiva kada su preostali , preživjeli kulturno-istorijski spomenici u pitanju.