BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM

Sredinom decembra prošle godine svi dobronamjernici  su bili ožalošćeni viješću o požaru koji je uništio najveći dio unutrašnjosti prelijepe podgoričke Osmanagića džamije! Kako su se osjećale džematlije koje su sredinom 2009-te  intervencijom pravosudnih i policijskih organa izbačene iz pomenute džamije možemo samo da pretpostavimo.

Hronologija: Osmanagića džamiju(negdje se pominje i kao Lukačevića džamija, po porodici koja se starala o njoj) podigao je krajem XVIII vijeka hadži- Mehmed paša Osmanagić  (obližnja Sahat-kula je druga zadužbina ovog vakifa a oba objekta su građena istovremeno). Godine 1943. Je oštećena prilikom bombardovanja nakon čega je van upotrebe i narednih više od pola vijeka predstavlja mjesto gdje komšije odlažu smeće nimalo ne hajući za svetost pomenutog prostora!

Početkom ovog vijeka biva obnovljena i u njoj u periodu 2006/07.godine kao imam radi prof. Islamskih nauka Ferid ef. Orahovac koji za kratko vrijeme postiže izuzetne rezultate (čemu govori u prilog da vjersku pouku pohađa čak i do 160 polaznika)! Džamija blista punim sjajem, otvorena je za sve namaze (vjerski obred) a počinje da radi i knjižara. Međutim, aktuelno rukovodstvo IZ nakon godinu dana zahtijeva da se džamija zatvori a F. Orahovac  da preda ključeve od iste jer mu je istekao pripravnički staž!? Džema’at odbija takav zahtjev i tokom naredne dvije godine nastavlja sa radom, bez obzira na protivljenje zvaničnika IZ, s F. Orahovcem kao imamom.

Svi pokušaji da se nađe kompromis sa Reisom Fejzićem i saradnicima su ostali bezuspješni  (Fejzić: „Nigdje u svijetu ljudi ne mogu da koriste vlasništvo nego onako kako procijeni institucija-IZ…). U tom periodu Fejzić i ekipa bivaju zauzeti daljim izbornim mahinacijama unutar Islamske zajednice i, nakon što to uspješno realizuju i istom protivustavno produžavaju mandat (koji je takođe na  nezakonit način dobio), pristupa se konačnom rješavanju problema sa „remetilačkom grupicom „  Osmanagića džema’ata  predvođenih imamom Orahovcem. Pojedine džematlije bivaju privođene a hapšen je čak i imam F. Orahovac po prijavi Reisa Fejzića. Koliko je istine bilo u toj prijavi govori i činjenica da ista nije procesuirana (logično bi bilo da F.Orahovac tuži istog zbog lažnih navoda u prijavi).

Sredinom 2009.god. glavni imam Džemo Redžematović uz asistenciju policije mijenja bravu na vratima Osmanagića džamije i istu zaključava uz mogućnost samo obavljanja centralne molitve petkom (Džuma). Revoltirane džematlije nastavljaju prakticiranje obreda na travnjaku ispred džamije da bi, početkom jula iste godine odbili da napuste džamiju nakon Džume i organizovali stalni boravak u istoj ne dozvoljavajući da se zaključa! Policija na poziv Redžematovića dolazi na lice mjesta ali odbija da interveniše uz konstataciju da nemaju pravo iz džamije tjerati vjernike koji hoće da obavljaju obred i da se neće miješati osim u slučaju da dođe do narušavanja javnog reda i mira.

Slučaj dobija epilog na sudu gdje advokat IZ prilaže posjedovni list kao dokaz vlasništva nad istom, a takođe i prijave građana komunalnoj policiji „zbog nesnosne buke u Osmanagića džamiji“… Na prijedlog sudije za dogovor  pomenuti zastupnik  iznosi da „IZ nije spremna za dogovor sa predstavnicima  džematlija Osmanagića džamije…“.
Presuda biva ekspresno donesena (vrlo interesantno imajući u vidu ažurnost crnogorskih sudova!) nakon čega džematlije napuštaju džamiju koja se nakon toga otvara samo za centralnu molitvu petkom sve do nedavnog požara.
Džamije su Božje kuće i svaki musliman ima pravo boraviti u njima radi prakticiranja vjerskih obreda. Islamska zajednica nije samo institucija kako to shvata aktuelno rukovodstvo IZCG. Zatvaranjem džamije flagrantno je prekršen  Ustav CG kao i Ustav IZ CG i više međunarodnih povelja i konvencija o ljudskim pravima.

Džematlije Osmanagića džamije navode da, nakon što su odlukom suda a na zahtjev rukovodstva IZ izbačeni iz džamije, ista je zapuštena i prepuštena nebrizi. Otvarana je samo petkom za podnevnu molitvu a nerijetko su ostavljani upaljeni klima-uređaji i svjetla kao i otvorena voda u abdesthani i toaletu!

Da li zaista treba čekati samo na dobru volju Zavoda za zaštitu spomenika kulture, kao što reče imam Ismail Dacić, kako bi se sanirala šteta nastala požarom? Ili računati na angažovanje i donacije džematlija koji su prethodno brutalno izbačeni iz svoje džamije uz asistenciju policije, a u više navrata su hapšeni  a potom i kažnjavani od strane pravosudnih organa samo zato što su smatrali da imaju pravo na slobodno ispovijedanje vjere!?

U svakom slučaju, treba pozvati na odgovornost odgovorna lica u Islamskoj zajednici i neizostavno vratiti Osmanagića džamiju (kao i ostale džamije širom Crne Gore koje su zaključane) vjernicima da  je koriste onako kako Bog zapovijeda!

Ovih dana, ako odete do Osmanagića džamije možete vidjeti obijene brave na kapiji kao i na ulaznim vratima i obavještenje da se Džuma klanja u Starodoganjskoj džamiji. Pošto prođete zapušteno dvorište zatičete potpuno uništeni enterijer džamije i ostatke spaljenih i pocijepanih Kur’ana razbacanih po unutrašnjosti džamije! Žalosti činjenica, i pored svega do sada doživljenog u vezi ove džamije, da zvaničnici Islamske zajednice nijesu našli za shodno da se makar Božje knjige na adekvatan način sklone iz požarom uništene džamije!?

U galeriji pogledajte par fotografija koje ilustruju gore navedeno.