Na osnovu do sada viđenog može se osnovano pretpostaviti da se tekstovi NATO kutka u rubrici „Forum“ znalački i selektivno usmjeravaju sa ciljem afirmacije i podizanja rejtinga Atlantskom savezu. Naime, osim afirmativnih istupa, objavljuju se i naizgled neutralna reagovanja koja predstavljaju samo privid oponiranja a u stvari su sredstvo kojim se uređivačka politika dnevnog lista „Vijesti“ svrstava na stranu zagovornika ulaska Crne Gore u NATO alijansu. Ovakav zaključak se nameće odbijanjem uredništva da objavi stavove koji se protive priključenju „dežurnom svjetskom policajcu“!?
Preko dvije decenije vladajući režim pokazao je da poštovanje zakonitosti neće predstavljati prepreku za priključenje Crne Gore Alijansi. To se moglo pretpostaviti i na osnovu odluke o slanju vojnika u Avganistan, a takođe i potpisivanjem famoznog sporazuma zv. „Član 98“, kojim se Crna Gora obavezuje da Međunarodnom krivičnom sudu neće izručivati državljane SAD, koji bi pred tim sudom mogli biti optuženi za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Ovaj sporazum je još uvijek na snazi iako je Brisel krajem 2009. zahtijevao raskidanje istog uz obrazloženje da dokument nije u skladu sa zakonodavstvom EU.
Imajući u vidu brzinu i dostupnost informacija na globalnom nivou, niko neće moći da kaže da nije znao za aktivno i kontinuirano učešće NATO mašinerije u zločinima širom svijeta. Nije nikakva tajna njihova uloga u posljednjim događanjima u Iraku, Avganistanu, Libiji… Podrška Izraelu u sprovođenju genocidne politike prema Palestincima, a sve članice NATO-a obavezne su se pridružiti toj podršci. Tortura i neviđena mučenja kojim su podvrgnuti zatvorenici u Abu Graibu, Gvantanamu i nebrojenim tajnim zatvorima, samo je djelić aktivnosti na planu „borbe protiv terorizma“… O njihovom vojnom angažmanu na prostoru bivše Jugoslavije manje-višesmo bili u prilici da se lično uvjerimo.
Iako je Crna Gora po Ustavu građanska država, naši „jahači Apokalipse“ već više od dvije decenije forsiraju nacionalne podjele: od pakta sa najekstremnijim velikosrpskim nacionalizmom, preko „građanske opcije“, crnogorskog nacional-romantičarskog buđenja, pa do vraćanja „prvoj ljubavi“… Nacionalna i vjerska podijeljenost je provjeren recept za dugovječnu vladavinu. Ova podjela je prepoznata i u sklopu Vladine kampanje za povećanje podrške ulasku u NATO, pa se kao protivnici članstva identifikuju „oni koji se nacionalno izjašnjavaju kao Srbi, glasaju za prosrpske partije, vezuju se za Srpsku pravoslavnu crkvu i osjećaju bliskost sa Srbijom i Rusijom…“.
S druge strane, Bošnjaci se „ubiše“ dokazujući privrženost nastojanju Crne Gore da učestvuje u „procesu evropskog ujedinjavanja i evroatlantskih integracija…“. Pa čak i zvaničnici Islamske zajedniceaktivno i otvoreno lobiraju za ulazak u NATO savez „čime bi ovi prostori ojačali stabilnost Crne Gore i regiona…“. Iako je takav njihov angažman, najblaže rečeno, u suprotnosti sa fetvom (zakonska izjava u islamu) Šejh dr. Jusuf el-Karadavija, predsjednika svjetske Unije islamske uleme.
Sasvim je izvjesno da će mnogi crnogorski građani vrlo rado prihvatiti „benefite“ ulaska u NATO, ako se osvrnemo na iskustva iz prošlosti. Izgleda da su priče o slobodarskoj Crnoj Gori samo u domenu epskog. Ali, svi treba da se zamisle kako će opravdati svojim potomcima pristanak da svoju zemlju uvedu u podanički odnos.
Stoga, pozivamo sve slobodnomisleće crnogorske građane da se svim demokratskim sredstvima suprotstave učešću u svrstavanju na stranu ovog fašističkog projekta uz slobodarski poklič:
NO PASARAN!
(„Но пасаран“ (шп. No pasarán – неће проћи) је парола која је често коришћена у Шпанском грађанском рату, а означава спремност да се неки положај по сваку цену брани од непријатеља.- Wikipedia)