Muftija Zukorlić – Sandžački komita?!

U istoriji bošnjačkog naroda nikada nije bilo visokoobrazovanih ljudi u ovolikom broju. Ne manjka nam ni inteligentnih persona. Nažalost, sa hrabrošću kao vrlinom smo u očiglednom deficitu. A upravo je to ono što izdvaja Muamera Zukorlića, koji već dvije decenije ponosno nosi zvanje sandžačkog muftije, odnosno Glavnog muftije Islamske zajednice u Srbiji. Njegovi beskompromisni stavovi izazivaju divljenje i izvan bošnjačko-muslimanskog nacionalnog korpusa. Nesumnjivo da njegovu harizmu ne posjeduje nijedan Bošnjak koji se nalazi na javnoj sceni na prostorima bivših jugoslovenskih republika (sa pokrajinama).

Takođe je nesporan i njegov uticaj u bošnjačkom narodu. To je, sasvim sigurno i razlog što je na crnogorskoj političkoj sceni proteklih par nedjelja zavladala prava panika nakon vijesti o osnivanju nove političke partije iza koje, navodno, stoji upravo muftija Zukorlić. Ako uzmemo u obzir uticaj koji je imao tokom prethodnih izbora u Srbiji, njegovo angažovanje u Crnoj Gori, pa makar i posredno, izazvalo bi pravu kataklizmu. Naime, Bošnjaci-Muslimani tokom većeg perioda protekle dvije decenije bili su „jezičak na vagi“ u određivanju sudbine Crne Gore. Osim što su, definitivno, glavni krivci za opstanak režima, takođe su odlučili i o povratku suverenosti- državnosti Crnoj Gori. Odlučujući faktor će, danas-sjutra, biti i kada je u pitanju ulazak Crne Gore u NATO savez. Ali, treba znati da je muftija Zukorlić najpopularnija ličnost među crnogorskim Bošnjacima-Muslimanima koji bi, opet, jedva dočekali alternativu sluganjskim predstavnicima Bošnjačke stranke. A ni tzv. „građanske partije“ DPS- SDP ne bi više mogle da računaju na sigurne bošnjačke glasove.

Nijesu Bošnjaci, najblaže rečeno, zadovoljni ni sa svojim sunarodnicima koji su u redovima ovih režimskih stranaka. Sjetimo se samo tragikomične situacije kada su neki od njih, čiji glas je bio presudan prilikom izbora novih državnih simbola, prozivani od strane medija da u svojim kancelarijama drže te simbole, ali bez vjerskih (hrišćanskih) obilježja na njima! Da ne pominjemo, npr. nedostatak hrabrosti da se počinjeni genocid nazove pravim imenom, vjerovatno računajući da je dovoljno to što će upotrijebiti turcizam „zulum“ kao terminološku odrednicu?! Njihov najveći domet je postavljanje tzv. zajedničkih spomen-obilježja, iako su žrtve uglavnom Bošnjaci-Muslimani. Inicira se i davanje naziva podgoričkim ulicama po imenima nekih drugih junaka, a svoji se zaboravljaju!

Neko će možda reći da je muftijin uticaj ipak preuveličan, imajući u vidu (ne)uspjeh na prošlim izborima u Srbiji. Međutim, ako se ozbiljnije analiziraju pomenuti izbori onda se može zaključiti da je muftija Zukorlić moralni pobjednik predsjedničkih izbora. Isto tako, za Bošnjačku demokratsku zajednicu (iza koje navodno stoji M. Zukorlić) može se reći da je na parlamentarnim izborima postigla fantastičan rezultat! Naime, iako BDZ nije ostvarila oficijelnu pobjedu, mora se imati u vidu činjenica da se radi o novoosnovanoj partiji, bez političkog iskustva i infrastrukture, bez iole značajnijih izvora finansija i u potpunoj medijskoj blokadi. Takođe treba imati u vidu da su protiv sebe, osim zvaničnih kandidata, imali kompletan državni aparat kao i vještačku tvorevinu zv. Islamska zajednica Srbije na čelu sa tzv. reisom Zilkićem i porodicom Jusufspahić.

Isto tako, nije tajna da Zukorlić nije baš omiljen ni među nekim članovima rukovodstva Islamske zajednice BiH. Ta netrpeljivost je posebno došla do izražaja nakon nagovještaja da je muftija jedan od najozbiljnijih kandidata za nasljednika tadašnjeg reisa Cerića. Da nije u dobrim odnosima ni sa zvaničnim bosansko-hercegovačkim državnim predstavnicima, to je već poznato.

Takođe, zvaničnici Islamske zajednice Crne Gore su otvoreno podržavali protivnike muftije Zukorlića, koji su, čak, izbornu kampanju jednim dijelom beskrupulozno prenijeli i na crnogorsku teritoriju. Isto su postupili i predstavnici Bošnjačke stranke, a nijesu zaostajali ni bošnjački tzv. „nezavisni intelektualci“. Naravno, u suprotstavljanju muftiji Zukorliću imali su i svesrdnu podršku crnogorskog državnog aparata.

Na žalost, ne smijemo zaboraviti ni angažovanje turskih državnih i vjerskih predstavnika, koji su takođe otvoreno stali na stranu protivnika sandžačkog Mešihata, koji je upravo ovih dana i zvanično uputio protest premijeru Erdoganu, optuživši reisa Gormeza da finansijski i na druge načine kontinuirano pomaže fantomsku tvorevinu zv. Islamska zajednica Srbije.
E sad, da li će muftija i BDZ u narednom periodu nastaviti uspješno da se nose sa brojnim izazovima, pokazaće vrijeme. Izdaja E. Elfića, prvog predsjednika BDZ-a, može se tumačiti čuvenom Lenjinovom porukom: „Čuvajte se mangupa u sopstvenim redovima“.

Muftija je sa svojim saradnicima u protekle dvije decenije postigao impozantne rezultate. Postavlja se pitanje da li je uspio da ravnomjerno podijeli i teret odgovornosti? Da li brojni visokoobrazovani kadrovi vraćaju Zajednici ono što je u njih uloženo, ili će im profesorske,magistarske i doktorske titule služiti samo zarad lične promocije?

Sigurni smo da muftija svojom pojavom izaziva nepodijeljeno poštovanje, iako mu neki prebacuju luksuzni vozni park, firmiranu garderobu… Da li bi, možda, naš vjerski lider trebao da izgleda zapušteno, sa servilnim odnosom prema državnim čimbenicima kako bi zauzvrat dobio neki stančić „po povoljnim uslovima“ …?

Muftija Zukorlić svojom pojavom i djelovanjem podsjeća na čuvenog vođu sandžačkih komita Jusufa Mehonjića. Obojica posvećeni borbi za svoj narod. Nadati se je da se nakon Zukorlića neće desiti situacija kao kada je, pogibijom Jusufa Mehonjića zamro komitski pokret! Možda na prvi pogled ovo poređenje izgleda grubo i neprimjereno, ali treba znati da je i za muftiju kao svojevremeno za J. Mehonjića raspisana potjernica sa visokom nagradom za njegovu glavu! Samo, danas se ove potjernice ne raspisuju javno, već se „lovcima na glave“ uručuju na ruke. Muftiji kontinuirano stižu primamljive ponude za povlačenje sa položaja, kao što su i Mehonjiću nudili ugodan život u Turskoj, Albaniji… samo da napusti Sandžak.

I Jusuf je bio poliglota, vješt na riječima i vičan peru… Omiljen u svom narodu, cijenjen među Albancima ali i mnogim Srbima i Crnogorcima. Vjerovatno nije slučajna priča da je za Jusufovu smrt odgovoran pobratim Albanac, kako bi se i na taj način pokušala anulirati istorijska činjenica da su upravo Albanci više puta spasavali Bošnjake Sandžaka tokom proteklog stoljeća? (Inače, nedavno smo došli do pouzdanih informacija prema kojim je Jusuf Mehonjić ubijen od strane albanske žandarmerije u blizini Drača- op. a.)