Memorijalni marš Bijelo Polje – Tomaševo/Šahovići 1924-2011 – Šest mjeseci kasnije

Nema relevantnog objašnjenja činjenice da je Rješenje Uprave policije-PJ Bijelo Polje kojim se zabranjuje planirani Marš,doneseno tek nakon više od 20 dana od primljene informacije kojom NVO “Broj 19″ najavljuje pomenuti skup. Kako je navedeno,policija je istog dana kada je dobila obavještenje da građani Mjesnih zajednica Pavino Polje i Tomaševo planiraju kontra-marš,donijela Rješenje o zabrani Memorijalnog marša B.Polje- Tomaševo/Šahovići i ekspresno iste večeri pomenuto Rješenje uručila predstavniku NVO”Broj 19” u Baru! Time je postalo savršeno jasno da zvanična Crna Gora nije u stanju da se nosi sa hipotekom zločina i da se zabranom jednog civilizovanog i ljudskog prava na sjećanje na nevine žrtve zločina,definitivno Muslimanima/Bošnjacima u Crnoj Gori stavlja do znanja da je njihova ravnopravnost samo floskula za tekuće potrebe režimskih čimbenika. Ograničavanje slobode kretanja onima koji su htjeli da se poklone sjenima mnogih kojima se ni mezara ne zna, a ne preduzimanje mjera prema onima koji prijete nasiljem,može da iznenadi samo ako vam nije poznato djelovanje crnogorskih zvaničnika tokom proteklih 20 godina,kao i rad pravosudnih organa u slučajevima deportacija, Bukovice, Štrbaca, Kaluđerskog Laza… Nažalost, Muslimani/Bošnjaci su dobrim dijelom tome doprinijeli svojim snishodljivim stavom i nedostatkom osjećaja da su upravo oni najzaslužniji vraćanju crnogorske državnosti.Niko ni ne postavlja pitanje šta je sa silnim naoružanjem podijeljenim “pravoslavnom stanovništvu” (termin koji koristi Uprava policije u Rješenju o zabrani Marša) Vraneške doline i cijele Crne Gore? Ne treba zaboraviti da je taj arsenal prilično obogaćen i “trofejima” sa susjednih ratišta Hrvatske,Bosne i Kosova. Javna tajna je da je glavna parola tokom predizbornih aktivnosti u Vraneškoj dolini : “Ako ne glasate za nas, vratiće se Turci i uzeće vam imanja!”. Naravno, ovo je poznato i koaliciji koja je na vlasti ali ista s tim u vezi ništa ne preduzima. Aktuelni gradonačelnik Bijelog Polja je,naravno,bio odsutan sa promocije knjige “Kad su vakat kaljali insani”, Dr Šerba Rastodera. Međutim, interesantno je da ni organizator kao ni učesnici pomenute promocije nijednom riječju nijesu pomenuli odnos crnogorskih vlasti prema ideji da se mirnim pohodom od Bijelog Polja do Tomaševa, putem kojim su preživjeli srećnici uspjeli danađu spas, obilježi 87. godišnjica pokolja u Šahovićima!? Simptomatično da se niko od pomenutih nije osvrnuo na događaj od prije 15-tak dana kada je Bijelo Polje bilo pod brojnom policijskom opsadom,kako bi se spriječilo najavljeno okupljanje koje je prethodno zabranjeno? .Čak se nijesu osvrnuli na jedini preostali nišan sa nekadašnjeg Dervovskog mezarja,gdje se danas nalazi zgrada bjelopoljskog Privrednog suda niti na spomen-ploču Huzeir-agi Dervoviću, koji su bili sastavni dio izložbe jednog broja rijetkih preostalih fotografija iz tog perioda,a u povodu promocije pomenute knjige Dr Rastodera.

Nišan je,osim već navedene činjenice da je jedini, rađen od bijelog svjetlucavog mermera i osim istorijske,sa urađenom prelijepom kaligrafijom ima i izuzetnu umjetničku vrijednost (emotivni značaj naravno nećemo pominjati). Nažalost, rukovodstvo bjelopoljskog Centra za kulturu nije bilo “raspoloženo” da isti uvrsti u muzejsku postavku. Sa spomen -pločom Huzeir-agi Dervoviću, situacija je takođe delikatna. Naime, prva verzija je bila agresivno proskribovana od strane bjelopoljskog Glavnog imama (jer je prilikom ispisivanja slučajno permutovan dio teksta na arapskom),ali smo odmah ispravili grešku i zvanično se obratili Odboru islamske zajednice u Bijelom Polju sa prijedlogom da se spomen-ploča Huzeir-agi Dervoviću postavi kod Gasulhane,kako zbog njegovih izuzetnih zasluga tako i zbog logične činjenice da je inače sahranjen na tom mezarju. Do danas nijesmo dobili odgovor!!! Pomenuta spomen-ploča se trenutno nalazi kod unuka Huzeir-aginog,jedinog potomka u Bijelom Polju. U više navrata su nam u proteklom periodu postavljali pitanje (naročito pripadnici drugih vjeroispovijesti)zašto su čelnici Islamske zajednice bili protiv organizovanja Memorijalnog marša? Odgovor koji smo jedino mogli da damo jeste: vjerovatno iz istih razloga zbog kojih nemilice otuđuju vakufsku imovinu i ne bore se za povraćaj ranije oduzete; zbog aktivnog učešća u slanju crnogorskih oružanih formacija u stranu,uz to još islamsku zemlju; zbog sklapanja ponižavajućeg Ugovora o saradnji sa Vladom CG;

zbog aktivnog učešća u izbornim mahinacijama kako unutar Islamske zajednice tako i na državnom nivou;zbog toga što “rade o glavi” muftiji Zukorliću, u početku tajno a u posljednje vrijeme i javno… I da ne nabrajamo dalje-potrajalo bi. Neshvatljivo je da nijesu našli za shodno da odgovore na dopis u vezi organizovanja Memorijalnog marša, koji im je upućen još sredinom septembra, već su radije odabrali da javno putem medija reaguju napadima na one koji su,pošto se niko nije u međuvremenu oglasio, organizaciju preuzeli na sebe.( Da podsjetimo, crnogorski reis je krajem prošle godine tokom boravka u Americi,među muslimansko-bošnjačkim i albanskim iseljenicima pompezno najavljivao da će Islamska zajednica pokrenuti inicijativu za adekvatno obilježavanje godišnjice stradanja i pokrštavanja naroda plavsko-gusinjskog kraja,ali od toga nije bilo više čak ni pomena!?)Isti poziv je bio upućen,osim Islamskoj zajednici, svim relevantnim zvaničnim institucijama Muslimana-Bošnjaka u Crnoj Gori i dijaspori. Međutim,niko se nije ni kurtoazno javio niti sa prihvatanjem a ni sa osudom najavljenog projekta! Od muslimansko-bošnjačkih političkih prvaka nakon zabrane Marša,oglasio se osudom nedavni “preletač” koji je pristupio PZP-u i napustio svoju muslimansko-bošnjačku partiju na čijem čelu je bio! Zanimljivo da u brojnim reagovanjima crnogorske javnosti,niko nije osudio “građane Mjesnih zajednica Tomaševa i Pavinog Polja” koji su prijetili upotrebom sile,već su napadi bili usmjereni na NVO “Broj 19” “zbog provociranja sukoba”?Iako je Memorijalni marš planiran i najavljen kao civilizacijski čin, kojim se evociraju sjećanja na svirepo izmasakrirano nedužno muslimansko-bošnjačko stanovništvo.
Od reakcija u medijima najčešće su one koje govore da se ne treba vraćati “na staro” i time remetiti suživot i harmoniju koja vlada u bjelopoljskom kraju. Ako pretpostavimo da je zaista tako idilična atmosfera i sredina,čemu onda toliki strah izazvan samo željom da se mirno i dostojanstveno dođe do mjesta gdje je nedvojbeno počinjen stravičan zločin i oda počast žrtvama kojima se ni groba ne zna? Mi naravno ne smatramo da su potomci zločinaca odgovorni zbog svog porijekla,ali ne prihvatamo da isti ti potomci negiraju da je počinjen genocid! Svojim stavom o suprotstavljanju Memorijalnom pohodu u povodu godišnjice genocida u Šahovićima i prijetnjom silom, oni aminuju počinjene zločine svojih predaka i od nas zahtijevaju da sve zaboravimo,da se pomirimo sa aktuelnim stanjem jer u protivnom:

“Ime: Bosko Boskovic
Email: [email protected]
Naslov: jebem vam majku poturcenu

Poruka:

neznam koji Vam kurac treba da vodite tu stoku kroz Tomasevo. Taj kraj je ekoloski cist ne treba ga zagadjivati svakakvim smradom.Ne mozete Vi bez djavola da zivite. Uvijek Vam nesto smeta, i uvijek dobijete po picki. Postedite taj narod od stradanja. Njima je dosta te bijede samo kad znaju da su muslimajmuni,a Vi ih jos gurate da se zavadjaju sa svojim komsijama. Zar nije u Bosni bilo dosta toga???
U pamet se bagro poturcena”

Ovo je jedna od “slikovitih” poruka koje smo dobili tih dana kada je bio aktuelan neodržani Memorijalni marš. Vjerovatno su se mnogi i lično uvjerili koliko je zaista idilična situacija,ne samo u bjelopoljskom kraju već i u cijeloj Crnoj Gori,prateći komentare na raznim društvenim mrežama.Sa konstatacijom jednog mještanina iz Tomaševa,da u tom kraju vladaju harmonični odnosi i da nema međuvjerskih trvenja, definitivno se slažemo: pa tamo već gotovo cijeli vijek ne živi muslimansko-bošnjački živalj. Tamošnje stanovništvo nije bilo spremno da prihvati čak ni rijetke prosvjetne radnike nesrpske nacionalnosti koji bi se u par navrata pojavili na kratko u školama tog kraja!
Ako se osvrnemo,ne možemo prenebregnuti činjenicu da smo bili zaista zaboravili Šahovićki pokolj, ali već 1943.godine doživjeli smo još veći. Četnički štab koji je komandovao stravičnim pokoljima u Limskoj dolini, nalazio se upravo u Šahovićima. Naravno,zaboravili smo i taj događaj sve dok se nijesmo podsjetili 90-tih, kada je sve bilo spremno za isti scenario-ovoga puta konačan!
“Svjetlo na kraju tunela” je e-mail koji smo dobili od g-dina Aleksandra-Saše Zekovića,člana Savjeta za građansku kontrolu rada policije:
“…Moram priznati da odavno nijesam bio ovako ispunjen i zadovoljan zbog činjenice što bar jedno državno tijelo nije odćutalo jednu veliku nepravdu…” I još:
“…Savjet za građansku kontrolu rada policije, u sastavu Jovan Poleksić, dr Đoko Jočić, mr Aleksandar Saša Zeković i mr Branislav Radulović, na 19.toj sjednici, održanoj u Podgorici, dana 19. aprila 2012. godine, razmatrao je, na inicijativu svog člana, slučaj zabrane javnog okupljanja planiranog od strane nevladine organizacije “Broj 19” i nakon pribavljenje zvanične dokumentacije i sprovedene rasprave usvojio sljedeći

– Savjet podsjeća da Ustav Crne Gore, u članu 52, jamči slobodu mirnog okupljanja, bez odobrenja, uz prijethodnu prijavu nadležnom organu kao i da se, istim članom, sloboda okupljanja može samo privremeno ograničiti, iz Ustavom predviđenih razloga, ali nikako zabraniti. – Pri razmatranju ove problematike Savjet je imao u vidu i praksu Evropskog suda za ljudska prava, kroz čiju jurisprudenciju su razvijeni određeni standardi zaštite prava na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja, kao i pitanje pozitivnih obaveza države u pogledu ometanja ovog prava od strane eventualnih protivdemonstranata.
-Savjet uvažava sačinjenu bezbjednosnu procjenu u vezi planiranih javnih okupljanja ali istovremeno ukazuje da treba voditi računa da predmetna rješenja o zabrani mirnog okupljanja ne osporavaju Ustavom garantovana prava i slobode.

Sa tim u vezi Uprava policije i Ministarstvo unutrašnjih poslova pozivaju se da doprinesu boljoj praksi poštovanja ljudskih prava i sloboda u skladu sa međunarodnim standardima jer bi ustanovljavanje i tolerisanje prakse kontra okupljanja, i zabrane svih okupljanja tim povodom, ozbiljno moglo uskratiti garantovano pravo na slobodu okupljanja i udruživanja, stoji u informaciji za medije Savjeta za građansku kontrolu rada policije koju je potpisao predsjednik Jovan Poleksić.”

Nesporna činjenica je i da materijal objavljen u knjizi Dr Šerba Rastodera predstavlja krunski dokaz o počinjenom genocidu u Vraneškoj dolini 1924.godine! S tim u vezi od relevantnih državnih institucija treba zahtijevati da se ovaj zločin i zvanično nazove genocidom i tako uđe u istorijske udžbenike. Organizovaćemo peticiju kojom će se tražiti vraćanje istorijskog imena ŠAHOVIĆI,umjesto sadašnjeg Tomaševo.Takođe ćemo zahtijevati postavljanje spomen-obilježja žrtvama iz 1924-te. Ulicu gdje se nekada nalazila Dervovska mahala treba nazvati imenom Huzeir-age Dervovića. Omogućiti slobodno kretanje potomcima žrtava kroz Vranešku dolinu. Naše pravo potkrijepićemo i tapijama iz Skoplja i Turske (dokumentacija iz bjelopoljskog katastra je blagovremeno uništena!)

Sadašnji stanovnici ovog kraja su se u proteklih 87 godina zaista uvjerili u narodnu izreku “oteto-prokleto”. Ako im potomci žrtava pružaju ruku pomirenja, treba da je prihvate i kao ruku spasa od gotovo vjekovne agonije i prokletstva sa kojim žive!
NVO “Broj 19” već sada najavljuje Memorijalni marš Bijelo Polje-Tomaševo/Šahovići 1924. na 88.godišnjicu genocida ,zločina za koji niko nikada nije odgovarao! Pozivamo na miran i dostojanstven pohod stazama kojim su se preživjeli Muslimani-Bošnjaci spasili džehennema Vraneške doline,pozivamo ne samo muslimane već pripadnike svih vjera i nacija i sve slobodnomisleće ljude sa osjećajem za pravdu!

24.4.2012.g./3.Džumade-l-uhra 1433.h.