Juli 2015. godine – dva desetljeća od najstrašnijeg zločina nakon Drugog svjetskog rata. Srebrenica je postala sinonim stradalništva Bošnjaka novijeg doba. Zatrte su kompletne familije.
Marš mira (ili bi prikladniji naziv bio Marš smrti – Put slobode, ili Put spasa…) i ove godine polazi iz Nezuka 8.jula, da bi nakon trodnevnog pješačenja stigao na odredište – Memorijalni centar u Potočarima.
Kao i prethodnih godina, glavna logistika je u rukama predstavnika Armije BiH. Osim Bošnjaka iz BiH, Sandžaka i dijaspore, i ove godine su brojni učesnici iz zemalja širom svijeta, što se može uočiti i po zastavama koje nose.
Naravno, i ovog ljeta među najbrojnijim su državljani Turske, zatim Italije, Velike Britanije, Francuske, Švajcarske, Švedske, Danske, SAD… I ove godine je tu grupa od tridesetak prijatelja Bosne iz više zapadnoevropskih zemalja, a u organizaciji poznatog humaniste Ivara Pettersena. U koloni je i francuska humanitarka Mari Panžolet koja, tradicionalno, u bosanskim dimijama i s mahramom na glavi, žustro prelazi maršrutu iako je već ušla u osmu deceniju života. Naravno, prisutne su i hrabre Žene u crnom. Ono što posebno budi nadu u svjetliju budućnost, jeste činjenica da je puno mladih ljudi. Grupa djevojaka i mladića iz Katalonije s ponosom nosi transparent podrške Srebreničanima. Među učesnicima je ponovo i hadži-Baja, popularni i svima poznati Hazim Ušanović, planinar iz Goražda. I Novopazarac Adnan Kožar je u koloni. On je nedavno, povodom 100-godišnjice bitke na Čanakkalama, pješice prešao put kojim su sandžački preci išli da se stave na branik nove turske države, a većina njih tamo i ostavila kosti. Na granici Turske, pridružio mu se Zaim Ćokdžan iz Istanbula, inače Sandžaklija, od Fakovića porijeklom. I on je došao na Marš. Na šatoru u Nezuku su istakli veliki transparent sa porukom na bosanskom i engleskom jeziku: “Ova zemlja je okupana krvlju, nemojte da je prljate!” Hadži-Bekir iz Bratunca je od početka učesnik na svakom Maršu mira. Ove godine će na svom štapu urezati i 11-tu godinu. Mještani sela kroz koja prolazimo iznova pokazuju svoje gostoprimstvo, dijeleći osvježavajuće napitke, sendviče i voće, pa i ustupajući prostor za prenoćište. Usljed visokih temperatura, veći je broj cisterni sa vodom, a prisutne su i brojne medicinske ekipe, koje su i ovog puta na visini zadatka. U rijetko naseljenim, nedovršenim kućama uglavnom se mogu vidjeti starije žene. Većina njih kao da iščekuje svoje najmilije, ali mnoge vrijedno obrađuju imanja. Već prvog dana marša, neki BH mediji prenijeli su informacije da su srpski ratni veterani prekinuli kolonu, što je rezultiralo nekolicinom poginulih i ranjenih. Na sreću, ipak se radilo o dezinformacijama. Činjenica je da su prijetnje da se ne smiju nositi zastave s ljiljanima, u stvari, postigle kontra efekat, jer nikada na Maršu mira nije bilo toliko zastava sa simbolom BiH, a manje zvaničnih, državnih. Na Crnom vrhu i ove godine postavljena je improvizovana tezga, čija namjena je isključivo komercijalne prirode, dok u blizini džamije u Rovašima članovi organizacije USAID dijele besplatno voće i vodu za piće. Usput nailazimo na vidljive tragove nedavnih poplava, koje su nanijele neprocjenjivu štetu, pa je tako od džamije u Čelebićima ostala samo munara, a ostalo su prekrile ogromne naslage blata. U Cerskoj se u malom mlinu melje žito, a na unutrašnjem zidu je naslikana palestinska zastava, kao i državne zastave Turske i BiH. Mlinarev sin je, prema riječima mještana, glavni krivac za pad Cerske. Naime, nakon što je zarobljen, odao je četnicima odbrambene položaje a potom im se i pridružio. Sada živi pod lažnim, srpskim imenom u Bačkoj Palanci, sa suprugom i dvoje djece. U blizini Konjević Polja, uspjeli smo zijaretiti remek djelo prirode i ljudskih ruku, džamiju Kušlat. Ni ova ljepotica, koju je sagradio Mehmed-paša Sokolović, nije bila pošteđena u prošlom ratu. Srpska artiljerija ju je razorila, ali su je potom obnovili Dr Hujdurović iz Bratunca i advokat Efendić iz Zvornika. Rijetke srpske kuće, na trasi Marša, su pod jakim policijskim obezbjeđenjem, a na nekim se, kao poruka nepoželjnim posjetiocima, nalazi i prijeteći natpis “Minirano”. Pod zaštitom policije i redara su i nadgrobni spomenici, stogovi sijena, malinjaci… Kao da se upućuje poruka kojom se želi lažno predstaviti činjenica ko je u prošlom ratu, u stvari, palio kuće i bogomolje širom Bosne i Hercegovine. Osim tabli koje pokazuju lokacije masovnih grobnica, cijelom dionicom marša Nezuk – Potočari, brojna su šehidska obilježja i česme. Džuma namaz se klanja na proplanku u Šušnjarima, a predvodi je muftija tuzlanski. Iako se kasni sa namazom, ustupa se prostor ambasadorki SAD u BiH, Morin Kormak, koja se obraća prisutnima. Prati je jako obezbjeđenje a prostor istovremeno nadlijeću i helikopteri. Konsoliduje se kolona pred silazak u Potočare. Na čelu su uvezane zastave BiH i SAD, dok mladića sa turskom zastavom udaljavaju? Kolonu predvode preživjeli borci, čije nepodijeljeno mišljenje je da su 1995.-te izdani, kako od domaćih lidera, tako i od strane međunarodne zajednice. Nasera Orića, svog ratnog komandanta, smatraju herojem i izražavaju oštro nezadovoljstvo što mu nije dozvoljeno da bude sa njima i ove godine. Aktivisti grupe “ANTIDAYTON” dijele zastavice sa ljiljanima. Inače je sve prisutnije ‘antidayton’ raspoloženje, naročito među mlađom populacijom. Preko 10 000 učesnika Marša mira, mašući zastavama, 10-tog jula popodne ulazi u Memorijalni centar. Nakon obilaska Spomen-obilježja iznosi se, ove godine, 136 tabuta sa posmrtnim ostacima nađenim i identifikovanim nakon 20 godina. Čini se, nikada Potočari nijesu imali više posjetilaca. Na dan dženaze stigle su i brojne delegacije iz zemlje, regiona i svijeta. Mnogi na video-bimu prate obraćanje svjetskih državnika, iako ih većina ne razumije jer nije obezbijeđen prijevod, dok ostali obilaze mezarje. Pristigli su brojni autobusi, a među posjetiocima su i izviđači iz Novog Pazara, na čijem izgledu bi im pozavidjeli i američki skauti. Hadži Senad Hadžić iz Banovića, redovan učesnik Marša mira, prilazi i ljubi zastavu, govoreći prisutnima da ga na njegovom pješačkom pohodu u Meku i Medinu, niko nije tako srdačno dočekao i ugostio kao Sandžaklije. Memorijalni centar od ove godine ima i novi sadržaj: VIP ložu. Nažalost, srbijanskom premijeru Vučiću neće ostati u lijepom sjećanju. Po svemu sudeći, izrežirani incident u kojem je Vučić glavni akter, bacio je sjenku na dostojanstveni ispraćaj srebreničkih šehida. Na svom petom učešću na Maršu mira, NVO”Broj 19″ predstavljali su Ismet Hasanagić iz Priboja, hadži-Hazim Ušanović iz Goražda, Bejto Šahmanović iz Plava, te Mirsad Mehinagić i hadži-Mirsad Kurgaš iz Bara. Zahvalnost na gostoprimstvu upućujemo Ramizu Osmanoviću, predsjedniku džematskog odbora IZ Nezuk, Osman ef. Haliloviću iz Jošanice i njegovim džematlijama a posebno Sinanović Muharemu-Šišku, nosiocu ‘Zlatnog ljiljana’, Alić Bećiru iz Konjević Polja, kao i Mujić Amiri iz Potočara, koja je ove godine sahranila brata a prethodne supruga… Nezuk- Potočari, 07.-11.7.2015.g./ 20.-24.Ramazan 1436.H.
