Proteklih godinu i više dana prikupili smo, iznad naših i najoptimističnijih očekivanja, obimnu građu o starim česmama koje su ostavljene kao zadužbine- hajrati u barskom kraju. Sa željom i nadom da se makar dio ovog izuzetno bogatog kulturno- istorijskog nasljeđa valorizuje, uvjereni da bi to bilo od izuzetnog značaja za širu društvenu zajednicu, obratili smo se za mišljenje i pomoć Sekretarijatu za društvene djelatnosti i Sekretarijatu za uređenje prostora Opštine Bar, kao i Turističkoj organizaciji Bara, a takođe i Upravi za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore i Turskoj agenciji za međunarodnu saradnju i razvoj – TIKA u Crnoj Gori. U maltene svim kulturama smatralo se da je veliki sevap – dobro djelo, podići česmu i napojiti žednog. Oko vode i na vodi nicali su gradovi; voda se skretala da protiče kroz bašte i ružičnjake; za vodom se tragalo u bezvodnim krajevima, u kršu i kamenjaru. Oko onog ko bi pronašao vodu ispredala se priča. Kopali su se bunari, gradile česme. Za svoju vlastitu potrebu, ali i za opšte dobro svojih susjeda, za neznanog putnika i namjernika. Čuveni putopisac Evlija Čelebija zapisao je svojevremeno da je Sarajevo šeher sa stotinu česama. U barskom kraju, do sada smo ih našli preko sto! Na žalost, mnoge su nepovratno devastirane i uništene, što zbog nebrige a nerijetko i sa očiglednom namjerom!!! Osim dokumentovanja pomenutog materijala, u cilju očuvanja i valorizacije preostalih objekata ove vrste, usuđujemo se predložiti i određenu popularizaciju istih, tj. prezentaciju ovog nemjerljivog bogatstva u sklopu turističke ponude grada Bara. S obzirom na vrijednost i značaj Starog Bara tj. starobarske tvrđave i daleko van granica naše zemlje, mišljenja smo da odatle treba i početi:
Po dolasku u Stari Bar, na Trgu se susrećemo sa Spomenikom Oslobodiocu iz 1881.godine, sačinjenim od fragmenata tzv. kamene plastike iz starog barskog grada, odvaljenih sa zidova za vrijeme završnih borbi Crnogoraca i Turaka oko Tvrđave, 1878. godine… Sa gornje strane krajnje lijevo, u Spomenik je ugrađena kamena ploča sa natpisom pisanim arapskim pismom, a koja se prethodno nalazila na česmi u Tvrđavi, najvjerovatnije kod Orta džamije gdje su nađeni i ostaci keramičkih cijevi. U tekstu se kaže da je neki silahšor Zejnel Abidin sagradio u tvrđavi česmu 1169. godine po Hidžri ( 1756.godine.). Tekst je svojevremeno prevodio poznati bosanski orijentalista Mehmed Mujezinović, ali kompletan prijevod nam nije bio dostupan. Ploča je veoma oštećena i potrebno bi bilo istu sanirati i adekvatno zaštititi.
Neposredno uz trg, na početku glavne ulice nalazi se stari tzv. Pijačni bunar. Prema sadašnjem izgledu, kao i ćiriličnom natpisu ( MIJO MALIŠIĆ, g.đ.S.T. BAR 1997.g.), bunar je obnovljen ali bez podataka o istorijatu istog (u prilog čemu govori i razglednica stara nekih stotinjak godina!)
S tim u vezi, poželjno bi bilo postaviti odgovarajuću tablu na kojoj bi se možda mogla naći i ova stara fotografija. Nekih stotinjak metara u pravcu tvrđave, nailazi se na kuću Mustafe Karađuzovića, u čijim temeljima se krije stara, tzv. Čaršijska česma! Na osnovu starih fotografija do kojih smo došli, nejasno je kako je ova nekadašnja ljepotica mogla doživjeti ovakvu sudbinu? Koristeći stare fotografije moguće je donekle rekonstruisati nekadašnji izgled. Najmanje što bi trebalo, a što ne bi iziskivalo velika finansijska sredstva, jeste postavljanje kamene “lule” i korita.Naravno, i ovdje bi trebalo postaviti odgovarajuću tablu sa obavještenjem. U otvoru na česmi (uglavnom predviđen za odlaganje čaše) mogao bi se diskretno postaviti ventil kojim bi se regulisao protok vode (ovo bi trebalo uraditi i na ostalim česmama, pogotovo onim koje su povezane na gradski vodovod). Nekih desetinu metara dalje, uzbrdo strmim sokakom sa lijeve strane nailazi se na poslovni prostor Peka Pukića. Osim što je očigledno nastojao da svoj objekat vizuelno uklopi u starobarski ambijent, Peko je sačuvao dio starog turskog vodovoda na koji je naišao prilikom izgradnje, tako da turisti prilikom posjete imaju dvostruki ugođaj. Pedesetak metara dalje, istim sokakom stiže se do glavne starogradske kapije preko puta koje, ispred mekteba Omerbašića džamije, se nalazi stara kamena česma , tzv. Kadijin izvor, iz 1643 – 1643. godine.U Starom Baru jedina javna česma koja je u funkciji (zahvaljujući,vjerovatno,blizini Tvrđave). Na nešto starijim fotografijama se vidi kako je česma izgledala prije ugradnje stubića sa strane: U svakom slučaju, neophodno bi bilo ugraditi kamenu “lulu”, čiji tragovi su primjetni, kao i uraditi prijevod teksta sa kamene ploče i izvesti sanaciju i adekvatnu zaštitu. Neposredno iznad harema Omerbašića džamije, a u sklopu objekta Bajazita Karađuzovića, nalazi se česma zv. Planoč. Na mjestu gdje je garaža Karađuzovića,nalazilo se korito česme koja je, prema jedva vidljivom natpisu , iz 1810. godine. I na ovoj česmi bi se trebala vratiti originalna kamena lula kao i kameno korito, a takođe bi trebalo sanirati spomen – ploču i pokušati prevesti tekst sa iste. Vraćajući se u pravcu nedavno restaurirane Škanjevića džamije,iza nje kao neraskidivu cjelinu sraslu sa Tvrđavom, posmatramo Akvadukt – jedinu građevinu te vrste u Crnoj Gori. Sastavni dio vakufa Zejnel – bega Haverića, kojim je dovedena voda u Stari grad. Uzanim sokakom, uporedo sa trasom akvadukta, nekih 100 metara sa desne strane nalaze se ruinirani ostaci česme zv. Pločice. Sagrađena kada je voda dovedena u Tvrđavu (1810-1820).Devastirana je i bez natpisa (ubrzano je propadala naročito nakon što je Vodovod prekinuo dotok vode). Iako na prvi pogled izgleda beznadežno, konsultovani stručnjaci su mišljenja da bi se uz relativno skromniji zahvat mogla zaštititi od daljeg propadanja. Takođe bi se ugradila kamena lula i adekvatno kameno korito. Prema katastarskoj skici koja je urađena, prostor oko česme bi se poravnao i popločao kamenom ( moguće da se stari još uvijek nalazi ispod naslaga zemlje), a mogla bi se postaviti i prigodna klupa za odmor (koja je nekada postojala na istom mjestu) kao i neko stablo koje bi pravilo hlad (a koje je takođe postojalo ranije). Oko 100m dalje, sa desne strane puta nalazi se kamenom ozidani objekat u kom su se nalazili ventili kojima se regulisao dotok vode u tvrđavu. Sve do 1992-1995.g. tu se nalazila spomen-ploča na kojoj je pisalo da je to zadužbina Zejnel-bega Haverića. Takođe smo napravili katastarsko snimanje ovog objekta, a kontaktirali smo i Haverić Ismaila u čijem posjedu je pomenuta spomen-ploča i koji je pozitivno ocijenio pokušaje da se pomenuti objekti sačuvaju od daljeg propadanja i zaborava! Nakon sanacije ovog objekta, uz nevelika ulaganja, vratila bi se originalna ploča sa natpisom. Istim pravcem, oko 500m od Tvrđave , nalazi se dio srednjevjekovne trase, tzv. “Put od vode”, kojom je voda od Turčina sprovedena ka Starom gradu. Na visokom zidu mogu se vidjeti uklesani polumjesec i zvijezda. U podnožju se nekada nalazila česma i korito,mjesto je bilo idealno za odmor. Ova ambijentalna cjelina nedavno je narušena izbetoniranim kaskadama i postavljenim roštiljem tik uz podnožje zida!? Ne ulazeći u kompletan sadržaj građevinskih radova oko pomenutog objekta ( sa čim bi trebalo da se pozabave kompetentni stručnjaci po službenoj dužnosti), hitno treba ukloniti postavljeni roštilj koji predstavlja veliku opasnost za ovaj monumentalni objekat zvani “Pod spile”. U podnožju starobarske tvrđave,u dijelu na koji barski Vodovod ima koncesiju,nalazi se izvor zv.Kajnak (tur.kaynak-izvor). Mještani ga zovu i “Pet točkova”,jer se nalazi pet ozidanih otvora iz kojih teče voda i koji su,na žalost,uglavnom devastirani i u katastrofalnom stanju. Osim nesporne istorijske vrijednosti , mogao bi biti fantastična turistička atrakcija. Nalazi se između dvije ćuprije,takođe iz osmanlijskog perioda,a u blizini su i dvije uljare od kojih je nekadašnja uljara Škanjevića razrušena. Od barskog Vodovoda,između ostalog,dobili smo sljedeću informaciju: “…Što se tiče informacija o izvorištu “Kajnak”,obavještavamo vas da su 2009.god.izrađene istražno-eksploatacione bušotine u cilju pronalaženja dodatnih količina vode. U sklopu rekonstrukcije ovog izvorišta planira se i revitalizacija pet točećih mjesta (“točkova”). Cjelokupna investicija je,u smislu izrade projektne dokumentacije,uvrštena u Investicioni program Opštine za 2012.godinu.” (JP VODOVOD Bar,akt br.540 od 03.02.2012. g.). U neposrednoj blizini se nalazi tajni prolaz kojim su stanovnici tvrđave silazili do izvora. Crnogorska vojska je tek pošto je prekinula ovaj izvor snabdijevanja vodom,uspjela da primora branioce tvrđave da predaju tvrđavu,1878.g. Možemo zamisliti kakva bi atrakcija za posjetioce bilo osposobljavanje staze od tvrđave do izvorišta Kajnak. U podnožju maslinjaka Džidžarin,100m od mosta na Vrućoj rijeci, nalazi se stara česma koja nije u funkciji. Naime, 60-tih godina XX vijeka fabrika “Primorka” je uzela vodu sa izvora “Kajnak” i od tada na ovoj česmi nema vode. Do ove česme vodi stari turski put, koji je takođe svojevrsna atrakcija. Nekih stotinjak metara iznad magistralnog puta Bar – Ulcinj, nedaleko od objekta “Albona”, u obližnjem potoku i jedva primjetna, nalazi se česma zv. Lipa ili Točak na Borišovo. Do 1966.g. vlasnik posjeda na kom se nalazila česma,bila je Redžović Ajka r.Mustafić iz Turske. Po njenom ovlašćenju,plac prodao Ahmet Isov Mustafić. Novom vlasniku Lukolić Omeru,nakon zemljotresa 1979.g. oduzeto je 200m.kv.,gdje se nalazila i česma. Iznad česme je tada postavljen montažni objekat u kom se nalazio Omladinski dom. Sada na to podsjeća samo izbetonirani plato a jedna od najljepših česama zarasla je u korov i draču i zatrpana smećem. Isto kao i stara omalena kamena ćuprija na nekadašnjem turskom putu, neposredno iznad česme!? Katastarski snimak pokazuje aktuelnu situaciju na ovoj lokaciji, što je značajno imajući u vidu odnos lokalnog stanovništva (koje potencira svoje pravo na česmu, ali ništa ne preduzima na njenoj zaštiti već naprotiv!). Drugom polovinom maja 2012.godine ponovo smo obišli ovu česmu, tj.mjesto gdje se nalazi jer istu nijesmo mogli vidjeti. Naime, česma kao i kamena ćuprija su potpuno zarasli rastinjem a na betonskom platou iznad česme se vide ostaci spaljenog smeća!!! Ovaj prostor treba hitno očistiti od rastinja i smeća i napraviti prilaz do česme. Takođe treba očistiti i prostor oko kamene ćuprije i staru kamenu stazu. Betonski plato ukloniti i prostor popločati kamenom, gdje bi trebalo postaviti stolove i klupe i napraviti svojevrstan vidikovac. Česmu sanirati , adekvatno zaštititi i prevesti natpis na ploči. Postaviti tablu sa obavještenjem i česmu uvrstititi u turistički vodič Bara. Ukoliko bi se nešto od gore navedenog realizovalo, postiglo bi se više efekata a možda bi najznačajnije bilo to što bi mještani prvenstveno dobili motivaciju da se okrenu svom, i pored svega, još uvijek veoma bogatom kulturno-istorijskom nasljeđu! 01.6.2012.g./11. Redžeb 1433.h.
