Kada sa magistralnog puta Skadar- Tirana prvi put ugledate grad Kruje, podsjetiće vas na prizor manastira Ostrog, uklesanog u okomitu liticu. Nalazi se u središnjoj Albaniji, na 500m nadmorske visine i poznat je kao rodno mjesto srednjevjekovnog nacionalnog heroja Skenderbega. U centru grada nalazi se njegov monumentalni spomenik. U neposrednoj blizini svojim vanjskim izgledom i enterijerom fascinira poluvjekovna džamija kao i stara čaršija sa mnoštvom interesantnih sadržaja.
Dućani nude obilje raznih suvenira i antikviteta, kao i zanatskih rukotvorina, gdje na licu mjesta možete vidjeti kako se izrađuju predmeti na tradicionalan način.
Mnoštvo artikala se nalazi izloženo u dućanima kao i ispred njih. Primjetno je da se ne pridaje pažnja bezbjednosti istih. Kada smo jednog od vlasnika upozorili na to, on je samo lakonski s neskrivenim ponosom odgovorio: „Ovo je Kruje!“
Nad gradom od oko 10 hiljada stanovnika, dominira stara tvrđava u kojoj se nalazi istorijski muzej kao i muzej sa stalnom etnografskom postavkom. Sa tvrđave se pruža prelijep pogled na Tiranu kao i na Jadransko more.
U donjem dijelu tvrđave nalazi se tekija derviškog reda Bektašije (islamsko vjersko bratstvo koje slijedi učenje hadži- Bektaša Velija, anadolijskog mistika i derviša iz 13. vijeka). Tekiju je utemeljio 1790. godine baba Ibrahim Šemimi, ličnost koja je najzaslužnija za širenje bektašijskog tarikata u tom dijelu Osmanlijskog carstva. U jednoj od prostorija tekije, u velikom kazanu kuha se tradicionalno jelo ašure (priprema se na deseti dan islamskog mjeseca Muharrema, između ostalog i kao uspomena na Božijeg Poslanika Nuha a.s.).U prvi mah smo iznenađeni, s obzirom da je od 10-tog Muharrema („ašere“- deset, ar.) prošlo više od nedjelju dana. A onda shvatamo da je to vjerovatno u skladu sa bektašijskim učenjem. Mladić koji nam se predstavlja kao Kastrioti, na engleskom jeziku nam objašnjava da se jelo kuha tokom cijele noći a narednog dana se besplatno dijeli.
Dajemo mu nešto novca a on insistira da ga pratimo pogledom kako bi se uvjerili da je naš prilog završio u kutiji namijenjenoj u tu svrhu.
Odlazimo iz grada uvjereni da mu se moramo neizostavno vratiti i posvetiti mu mnogo više vremena, jer to zaista i zaslužuje.
02.12.2012.g./18.Muharrem 1434.h.g.