U „Bošnjačkim novinama“ (koje možete besplatno preuzeti i u nekim podgoričkim džamijama), u broju 36-37, jul- avgust 2013., nalazi se i tekst naslovljen kao „Marš mira Nezuk- Potočari“. Odnosi se na kazivanje jednog od učesnika Marša mira, Jasmina Kijameta, koji navodi i sljedeće : „ Ponosim se što mi je dragi Allah dž. š. dao da budem dio te odvažne hrabre i ponosne družine. Ponos, a u srcu je ipak sjete i tuge, jer smo jedina organizirana grupa iz Crne Gore tj. Južnog Sandžaka koja učestvuje na ovom Maršu…“.
Jasmin, makar zbog navedenog, nije trebao da tuguje. Članovi NVO „Broj 19“ su ove godine četvrti put zaredom uzeli učešće na ovom Maršu. Na oficijelnoj web stranici, www.marsmira.org, u rubrici „Iskustva učesnika“, Jasmin je mogao pročitati i dvije reportaže čiji autori su upravo aktivisti ove NVO.

Osim toga, koliko smo mogli da primijetimo, Jasmin se nalazi i na našoj zajedničkoj fotografiji u Nezuku, snimljenoj pred početak Marša.

Međutim, Jasminova zaboravnost nije ono što nam je skrenulo pozornost u pomenutom članku, već podatak da je desetočlana grupa pod nazivom „Bijelo Polje- Akova“, kako se navodi, formirana uz „punu podršku Islamske zajednice Bijelo Polje“ i da je krenula na put ispred gradske džamije. Jedan od članova ove grupe bio je i sekretar Islamske zajednice Bijelo Polje…

Naravno, navedeno je za svaku pohvalu. Ono što nas buni jeste kontradiktornost: IZ Bijelog Polja podržava odlazak na Marš mira Nezuk- Potočari ali, s druge strane, posljednje dvije godine otvoreno se suprotstavlja Memorijalnom maršu Bijelo Polje- Tomaševo, posvećenom žrtvama genocida u Šahovićima 1924-te!?

Da podsjetimo: 30.10.2011.g. glavni imam IZ B. Polje nas je udostojio da nam sa svog mobilnog telefona uputi mail sljedeće sadržine: „Odbor Islamske zajednice Bijelo Polje se ograđuje od ove vrste aktivnosti (misli se na Memorijalni marš- op. a.) . U momentu borbe za kapitalne projekte za muslimane ovog grada, kao što je centralna džamija, učešće Odbora u ovakvom postupku, isprovociralo bi nove probleme i odvratilo pažnju od onog što je naš prioritet. Nama je, u momentu kad imamo mnogo bitnog posla, najmanje do šetnje.“

Nažalost, pomenuti gospodin je i putem medija potom otvoreno i agresivno napao naše aktivnosti u vezi „Memorijalnog marša Bijelo Polje-Tomaševo/ Šahovići 1924-2011“. O sugestijama dotičnog džematlijama da bojkotuju navedenu manifestaciju, da i ne govorimo. Treba pomenuti i njegovo upozorenje da se niko od vjerskih službenika ne smije pojaviti na eventualnom skupu u Tomaševu!

Naredne, 2012. godine, čelnici OIZ Bijelo Polje idu još dalje: zvanično se obraćaju Sekretarijatu za upravne poslove i društvene djelatnosti Opštine Bijelo Polje da spriječe postavljanje spomen- ploče Huzeir-agi Dervoviću!

Naravno, službenici policije i Komunalne policije su revnosno obavili dobijeni zadatak. U pomenutom dopisu OIZ-e B. Polje (do čije kopije smo došli zahvaljujući Zakonu o dostupnosti informacijama, a detaljnu analizu ovog njihovog angažmana dali smo u tekstu „Rašomonijada Odbora Islamske zajednice Bijelo Polje), navodi se i da se porodici Huzeir-age Dervovića dozvoljava postavljanje spomen- ploče.

Nakon što se najbliži potomak Huzeir-age Dervovića, sin njegove kćerke Ramije, obratio Odboru IZ i zatražio saglasnost za postavljanje spomen-ploče svom rahm. djedu, dobio je odgovor da s tim u vezi treba da se održi sastanak. I narednih nekoliko puta dobijao je identičan odgovor, dopunjen i konstatacijama da „još nije vrijeme“, „da je nezgodno jer se povezuje sa Šahovićima“ i tome slično… Huzeir-agin unuk se obraćao i rukovodstvu Bošnjačke stranke u Bijelom Polju, gdje je dobio čvrsta uvjeravanja da će preduzeti sve da se to pitanje adekvatno riješi… Nažalost, Huzeir-aga do danas nije dobio spomen-obilježje na mezarju gdje je sahranjen!

Kada je riječ o Memorijalnom maršu „Šahovići 1924“, reis Fejzić čak izjavljuje da nije sporna ova manifestacija, već postavlja pitanje ko stoji iza organizatora? Žalosno je da rukovodstvo IZ CG, na čelu sa reisom, do sada nije odgovorilo niti na jedan od brojnih dopisa koji su im upućeni. Zašto odbijaju svaku komunikaciju, zašto nam ne ukažu na eventualne propuste i greške? Osim toga, naša inicijativa za Memorijalni marš je pokrenuta tek nakon što se niko nije odazvao javnom pozivu za učešće u organizaciji istog. Nije to učinio ni Reis sa svojom svitom, iako im je poziv direktno i blagovremeno upućen. Možda to urade ove godine, pa je podrška za odlazak na srebrenički Marš mira samo uvertira za pohod u Tomaševo/Šahoviće?! Ili možda čekaju da prođe 100 godina od zločina, kao u Plavu i Gusinju, da organizuju dženazu stradalim šehidima i GENOCID nazovu ZULUMOM?
I na kraju: o nekim „kapitalnim projektima“ Odbora IZ Bijelo Polje do sada nemamo nikakvih informacija. Nadajmo se da nijesmo valjda mi i naši pokušaji da se nakon gotovo jednog stoljeća dostojno obilježi nestanak našeg naroda sa svojih vjekovnih ognjišta, „isprovocirali nove probleme“ i „odvratili pažnju od prioriteta“ OIZ B. Polje!? Ili možda smatraju, takođe, da im komšije srebreničkih Bošnjaka neće i ne mogu zamjeriti, kao što bi im zamjerile njihove komšije Srbi i Crnogorci Bijelog Polja i Vraneške Doline ?

Njihov strah ne možemo da shvatimo, jer: “Onaj ko pred Gospodarom savija kičmu pred ostalima stoji uspravno”. Ali to njihovo ponašanje ima i drugu stranu- demonstraciju sile i na svakom koraku pokušaj nipodaštavanja svojih sunarodnika. Da pomenemo još da je OIZ B. Polje odbio dostaviti nam informaciju o vakufu Huzeir-age Dervovića. Osim pitanja da li postoji i u kakvom obliku arhiva o vakufskoj imovini, možda bi isplivale i neke nezgodne informacije o žalosnom stanju imovine u posjedu Islamske zajednice? A o kakvoj simbiozi OIZ i lokalne samouprave se radi, slikovito govori i primjer nišana sa Dervovskog mezarja, koji su predstavnici bjelopoljske Islamske zajednice svojevremeno bacili (a mi, voljom Allaha dž.š. našli). Osim što je u pitanju posljednji (a kako se pokazalo i neželjeni) svjedok sa uništenog muslimanskog groblja (gdje je sada zgrada Privrednog suda), u pitanju je spomenik izuzetne ljepote izrađen od bijelog svjetlucavog mermera, ispisan ljupkom kaligrafijom. Odgovorni iz bjelopoljskog Centra za kulturu ni do danas nam nijesu odgovorili na inicijativu da se isti uvrsti u muzejsku postavku! Kako god, ovaj nišan više ne može biti zaboravljen.

Osim što se nalazi na plakatu za Memorijal „Šahovići 1924-2012“, sastavni je dio i plakata povodom obilježavanja 100 godina genocida u Plavu i Gusinju!

 

 

 

 

 

 

15.9.2013.g./ 9. Zu-l-ka’de 1434.H.