Aktivistkinje Centra za žensko i mirovno obrazovanje „Anima“, 31. maja u podne su na kotorskom Trgu od oružja performansom prvi put obilježile Međunarodni dan bijelih traka. U karakterističnim crnim majicama, ćutke hodajući i noseći transparente sa natpisima: ‘PRIJEDOR 31. MAJ 1992.’, ‘MEĐUNARODNI DAN BIJELIH TRAKA’, ‘JER ME SE TIČE’, ‘DRŽAVA BEZ NEGIRANJA ZLOČINA’, ‘SOLIDARNOST SA CIVILNIM ŽRTVAMA PROGONA I RATA’, DRŽAVA BEZ ISKLJUČIVANJA NEISTOMIŠLJENICA/KA’, DRŽAVA BEZ ETIKETIRANJA RAZLIČITIH’…

 

Ovim performansom „Anima“ se priključila aktivnostima organizacija uključenih u inicijativu „JER ME SE TIČE“ iz BiH i aktivnostima „Žena u crnom“ iz Beograda: „Zločini nad ženama u ratu u BiH – Pamtimo“. Osim pročitanog saopštenja, aktivistkinje su dijelile flajere sljedeće sadržine:

„Međunarodni dan bijelih traka je nastao kako bi se prekinulo negiranje zločina i izborilo pravo na pamćenje stradanja civilnih žrtava rata, prije svega u Prijedoru, ali i šire. 31.maja 1992. vlasti bosanskih Srba u Prijedoru izdale su naredbu nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.
Bio je to početak kampanje istrebljenja u kojoj su sprovođene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracioni logori i činjeni drugi zločini, čiji je konačni ishod bio uklanjanje 94% bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije opštine Prijedor. Lokalne vlasti Prijedora i danas uporno negiraju stradanje građana i građanki Prijedora nesrpske nacionalnosti i ‘nepodobnih’ Srba koji se nisu pokorili tadašnjoj ratnoj vlasti.
Ovo je bio prvi put od 1939. i nacističkog proglasa po kojem su poljski Jevreji morali nositi žute trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava, da su članovi jedne etničke ili religijske grupe na ovaj način bili obilježeni za istrebljenje.
Ovim performansom aktivistkinje ‘Anime’ iskazuju svoju solidarnost sa žrtvama masovnih zločina počinjenih u Prijedoru, ali i sa svim drugim civilnim žrtvama progona i ratova.
Jer nas se tiče! “

Aktivistkinje ‘Anime’ su takođe navele da im je namjera da podsjete na razmjere zločina počinjenih nad ženama: „Masovna sistematska silovanja žena tokom agresije na BiH su bila akt muškog nasilja nad ženama, etničkog čišćenja i teritorijalne ekspanzije. Među silovanim ženama najviše je Bošnjakinja, a među silovateljima najveći broj je srpske nacionalnosti. Samo u Prijedoru ubijeno je 266 žena. Ovo su činjenice koje se ne smiju zaboraviti i na njih ćemo podsjećati… Ne prihvatamo negiranje zločina koji su rađeni u naše ime kao i indolentan odnos vladajućih struktura prema odgovornosti za ono što se dešavalo… Tražimo da prestane politika isključivanja, diskreditovanja i etiketiranja različitih (po rodu, rasi, vjeri, naciji, seksualnoj orijentaciji i drugim različitostima) u Crnoj Gori, jer to proizvodi nove žrtve i podjele.”

U pomenutom performansu, u znak podrške učestvovali su i predstavnici Bošnjačke kulturne zajednice i NVO „Broj 19“, kao i pojedini slobodni građani.
Aktivnosti ‘Anime’ su pokazatelj da žene u Crnoj Gori, u stvari, predstavljaju onaj najhrabriji segmenat društva gdje su, nedvojbeno, preuzele vjekovni slogan ‘čojstvo i junaštvo’ koji se tako često (a, nažalost, katkad i neopravdano) koristio kao prefiks za muški dio populacije u crnogorskoj istoriji. Naravno, tu ne ubrajamo ‘heroine’ iz crnogorskog državnog miljea (sudstvo, tužilaštvo…).