Uskoro bi izraelski parlamentarci trebali posjetiti Republiku Srpsku i još jednom potvrditi opredjeljenje Izraela da nastavi negirati državni subjektivitet Bosne i Hercegovine. U više navrata dosad najviši izraelski funkcioneri su Republiku Srpsku tretirali kao državu, tako što su posjećivali Banja Luku, ali ne i Sarajevo, i tako što su Milorada Dodika dočekivali kao državnika. U međuvremenu su u Republiku Srpsku slali razne delegacije, od novinarskih, preko privrednih, do turističkih, redovno zaobilazeći državu Bosnu i Hercegovinu, i Sarajevo kao metropolu. Poslata je i poruka da bi Izrael priznao nezavisnost Republike Srpske, čime su direktno podstaknute kriminalne, secesionističke težnje u RS. Sve ovo nam ukazuje na aktivnu, destruktivnu, neprijateljsku politiku Izraela prema Bosni i Hercegovini. Ta politika nije prikrivena, jednako kao što cionistički genocid nad Palestincima nije prikriven, već je otvoren u svojoj besramnosti i razvratnosti. Iluzorno bi bilo očekivati da će neko ko decenijama javno i bestidno otima tuđu domovinu, ubija nevine ljudske živote, odjednom biti drukčiji na nekoj drugoj adresi. Kao što JNA, koja je razarala Dubrovnik i Vukovar, nije mogla 1991. u BiH biti išta drugo do li genocidna vojska, tako ni Izrael, koji je Palestinu oteo Palestincima, ne može biti išta drugo do li sponzor Republike Srpske koja ima isto zločinačko porijeklo kao i Izrael. Postoje desetine regija, entiteta, kantona i pokrajina u Evropi – kao što je Republika Srpska tek kanton unutar Bosne i Hercegovine – ali se Izrael dobavezao samo Republike Srpske, da joj pomogne na putu ka samostalnosti. Kao da je moguće otcjepljenje ovog kantona čije je postojanje uslovljeno postojanjem Bosne i Hercegovine?! Zaboravlja se da bi svaki poremećaj unutarnjeg ustrojstva BiH vodio povratku u prethodno pravno stanje, a to je poredak iz 1992., dakle, Republika Bosna i Hercegovina za koju su glasali građani na Referendumu. No, Izrael iz iskustva zna kako je moguće međunarodno pravo prilagođavati principu sile i ucjene, pa računa da bi i Republika Srpska mogla kriminalnim postupcima isposlovati otcjepljenje. Kakav je to magnetizam koji privlači Izrael Republici Srpskoj? Magnetizam je to istog genocidnog porijekla, te nakaznosti koja uživa u tuđoj avliji, tuđem voćnjaku, tuđoj kući, nemajući nimalo kajanja za milione palestinskih i bošnjačkih života koji su unesrećeni u ime stvaranja Izraela, odnosno, Republike Srpske.
Cionističko negiranje BiH
Nakon nekoliko Dodikovih posjeta Izraelu, pa nakon nekoliko posjeta Republici Srpskoj od strane ministra vanjskih poslova Izraela Avigdora Libermana (koji je rekao da je – „Republika Srpska raj na zemlji“; kao što je Aušvic, recimo), kao i ministra turizma Izraela Stasa Misežnjikova, prošle godine se dogodio i susret predsjednika parlamenata Republike Srpske i Izraela Igora Radojičića i Reuvena Rivlina. Tada je dogovoreno da će izraelski parlamentarci posjetiti Republiku Srpsku, ali ne i Bosnu i Hercegovinu. Zanimljivo je da nema nikakvih reakcija od strane državnih funkcionera, makar iz reda bošnjačkog naroda, koji bi morali inicirati protest vladi u Izraelu zbog nedopustivog zaobilaženja državnih instaci i tretiranja entitetske vlasti kao državne. To godinama radi Srbija, na različite načine, a evo sada i Izrael. Povod je to da ovu temu delegiramo pred bošnjačke političare kao jedno od važnih pitanja, koje iziskuje reakciju, budući da se očito radi o proračunatom podrivanju bh. državnosti i suvereniteta od strane cionističkog Izraela. U tom smislu vrijedi podsjetiti na raznovrsne oblike prisustva Izraela u Republici Srpskoj, a sa isključivim ciljem jačanja tog pobratimskog genocidnog modela na kome je nastao i sam Izrael.
Republika Srpska, primjerice, ima nekoliko tzv. predstavništava, a jedno od njih je u Jerusalemu, na čijem čelu je Arije Livne, što bi bilo isto kao kad bi na čelu nekog bh. predstavništva bio neki iranski ili jordanski državljanin. Ali, to što ljudi sa izraelskim državljanstvom vode predstavništvo Republike Srpske ne smeta nikome. Upravo ovo predstavništvo bilo je organizator uspostavljanja više oblika privredne saradnje.
U julu prošle godine mediji u Banjoj Luci su izvijestili da je Arije Livne, u ime Republike Srpske, u Privrednoj komori Izraela razgovarao sa direktorkom Odjeljenja za međunarodne odnose Federacije izraelskih privrednih komora Roni Rajber i šeficom Odjeljenja za razvoj veza sa inostranstvom Privredne komore Tel Aviva i regiona Centar Šaron Šitrit o uspostavljanju efikasne privredne saradnje. „Dogovoreno je organizovanje susreta na kojima bi se razmatrali uvozno-izvozni aranžmani, sa temeljno pripremljenom platformom. Naglasak tokom razgovora bio je na sektorima građevinarstva, neiskorištenim potencijalima proizvodnje energije, infrastrukturnim projektima, elektronskoj industriji, poljoprivredi, drvno-prerađivačkoj industriji i turizmu. Dodatni vid saradnje ogledat će se u razmatranju mogućnosti plasmana robe na treća tržišta“, objavila je Srna. Roni Rajber najavila je aktivnije predstavljanje privrede RS na sajmovima, seminarima i skupovima u Izraelu, a Šaron Šitrit predložila je da nadležne institucije RS organizuju predstavljanja potencijala za cjelokupno članstvo izraelske Privredne komore, što bi izraelska strana logistički i finansijski podržala. Ambasador Izraela za BiH David Koen podržao je ovaj projekat, mada nije objasnio kako ne može biti ambasador u Banjoj Luci, već samo u Sarajevu, iako na ovaj način pokazuje da ne priznaje Sarajevo. Iz ove vijesti vidimo da nema nikakvog objašnjenja, jer nema nikakve zdrave logike, u usmjerenosti izraelske privrede isključivo na Republiku Srpsku. Logično bi bilo da državna komora Izraela sarađuje sa državnom komorom i ministarstvima BiH, da cjelokupna bh. privreda bude uključena u predstavljanja i povezivanja, izuzev, ako ta saradnja nije uzrokovana sasvim drugim, neprivrednim, političkim, a zapravo genocidnim afinitetima. Evo i odgovora…
Izraelski ambasador u BiH David Koen bio je eksplicitan u izopćavanju, da ne kažemo diskriminaciji bošnjačkog i hrvatskog naroda, kada je rekao – „da jevrejski i srpski narod imaju zajedničku istoriju i da nema naroda kao što su ova dva, koja su toliko propatila u Drugom svetskom ratu“. Sama činjenica da je bošnjački narod procentualno najviše stradao nakon Jevreja u Drugom svjetkom ratu (103.000 Bošnjaka, ili 8,1 odsto od ukupne populacije), i da je najviše stradao upravo od velikosrpske, četničke ruke, ovu izjavu izraelskog ambasadora čine netačnom i uvredljivom. Drugo, teza o „zajedničkoj istoriji“ nema se na čemu temeljiti, jer niti su Srbi iz Njemačke, niti su Jevreji iz Srbije, mada cionistički i velikosrpski projekat veže genocid nad muslimanima. Jevrejske i srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu, koje su realnost, monstruozno se zloupotrebljavaju kako bi se pravdao genocid nad Palestincima, odnosno, Bošnjacima. Vjerovatno je to bio poriv izraelskog ambasadora Koena da bubne ovu nebulozu o „zajedničkoj istoriji“. Važan logički momenat koji dekonstruira „zajedničku istoriju“ jeste činjenica da Republika Srpska nije ni država, a vala ni entitet, srpskog naroda, već je po Odluci o konstitutivnosti suvlasništvo sva tri naroda, tako da davanje ove izjave o Republici Srpskoj, u vidu obraćanja srpskom narodu, zapravo je falsifikat. Izrael se tako Srbima, možda, može obraćati po Srbiji, ali, na teritoriji Bosne i Hercegovine takvo obraćanje ima perfidni, šovinistički smisao.
Poseban problem je povod i mjesto gdje je izjava plasirana. Izraelski ambasador je, namjesto u Sarajevu, u Banja Luci priredio koncert i svečani prijem povodom 63. godišnjice nezavisnosti Izraela. Doduše, nije jasno o kakvoj se „nezavisnosti“ radi, jer Izrael nije ni postojao da bi bio zavisan, pa postao nezavisan, taj Izrael je samo bahnuo, logikom zločina, genocida i otimanja. Kao i zločinačka tvorevina unutar BiH. Ovaj prvorazredni diplomatski skandal, to obilježavanje izraelskog državnog praznika u Banjoj Luci, skandalom nije imenovan samo zato što na njega niko nije reagirao, niti je iko vidio išta destruktivno u činjenici da ambasador jedne države rezidencijalnu metropolu premješta iz Sarajeva u Banja Luku. Takvu drskost dosad nije napravio ni ruski ambasador, koji ašićare sponzorira velikosrpske interese. Zapravo, ni jedan ambasador dosad nije ovakvim konkretnim gestom zaobišao Sarajevo, a promovirao Banja Luku kao mjesto svoga diplomatisanja. Predsednik RS Milorad Dodik, kao pokrovitelj svečanosti, u svojoj je izjavi pokazao raskošnu glupost, jer je rekao da – „RS i Izrael gaje dobre prijateljske odnose koji su rezultat zajedničke teške istorije i stradanja u Drugom svetskom ratu“. Jedino je ostao dužan objasniti a kako su to Republika Srpska i Izrael postojali u Drugom svjetskom ratu, da bi otad gajili prijateljske odnose?! Skandalozni događaj zapapren je, kako su javili mediji u RS – intoniranjem državnih himni Izraela i Republike Srpske. Ne bismo, eto, drukčije saznali da ovaj kanton unutar BiH ima svoju himnu, koju smatra državnom. Šta li, pobogu, rade toliki bošnjački političari kad im ovakve informacije ne udaraju na obraz?! Možda nemaju obraza pa hodaju, ‘nako, sa čeljustima?!
Ko je kome mati
Mogla bi se napraviti obimna hronika dosadašnjih udara Izraela na suverenitet BiH. Zavirili smo u obilje materijala, i pronašli štošta vrijedno komentara. Evo još nekoliko drastičnih primjera… Nije samo Dodik izigravao državnika po Izraelu. Činio je to i predsjednik entitetske Skupštine Radojičić. On je sa predsjednikom izraleskog Parlamenta Rivlinom, molim te lijepo, kao pravi državnik – „razmijenio mišljenja o situaciji na Bliskom istoku i na Balkanu“. Mogao je samo razmijeniti mišljenja o komunalnim pitanjima, jer su međunarodni odnosi u nadležnosti bh. državnih institucija. Ugledao se u tome na Dodika, koji je u novembru prošle godine javno davao podršku predsjedniku Izraela Šimonu Peresu u borbi protiv Palestinaca. – “Ovom prilikom želio bih da još jednom potvrdim moju ličnu, i podršku Republike Srpske i srpskog naroda prijateljskom jevrejskom narodu i naporima koje ulaže Vaša zemlja u borbi protiv terorizma i zaštiti teritorijalnog integriteta i suvereniteta države Izrael”, pisao je Dodik. Utom nailazimo da su izraelski mediji donijeli naslov: „Dodik srpski Ariel Šaron“. Čega se pametan stidi budala se ponosi. U antifašističkoj percepciji taj Ariel Šaron je oličenje krvnika, nešto kao izraelski Ratko Mladić. Palestinci ponajbolje pamte sve zločine koje je organizirao Ariel Šaron, a civilizacija pamti ulogu ovog krvnika u masakrima u Sabri i Šatili 1982. godine. Dodik, ipak, nije Ariel Šaron, a činjenica da ga od te klevete brani jedan musliman trebala bi biti znakovita. No, srpstvo se ponosi ovom usporedbom Dodika sa zločincem Šaronom, čim se to sa ponosom pominje. Vodeći izraelski list „Makor Rišon“, prenose srpski mediji, opisuje predsednika Milorada Dodika kao državnika međunarodnih razmera, a novinarka Pazit Atlas-Ravina zaključuje je da – „Dodik svojom pojavom visokog i markantnog čoveka, širokih ramena, neposrednog i asertivnog stila, podseća na legendarnog izraelskog generala i državnika Ariela Šarona, a na taj način ga posmatraju i predstavnici jevrejskih organizacija“. Novinarka je, vele, upitala Dodika – „Slikao aspiracijama Republike Srpske, odnosno da li su one usmerene na ujedinjenje sa Srbijom“, čime je razotkrila stvarnu pozadinu izraelskog tretiranja Dodika kao državnika, a polovice bh. teritorije kao zasebne države. Dodik je, naravno, kazao da voli Srbiju. Uistinu, čega se pametan stidi…
U odnosu na ove ključne informacije koje dokazuju angažiranost cionističkog Izraela na disoluciji bh. države i jačanju secesionistikog programa Republike Srpske, postoji još mnoštvo, uslovno rečeno, manje bitnih informacija, vezanih za razmjene privrednih i turističkih delegacija, koje sežu do takvih detalja kao što su serije predavanja koje su izraelski eksperti u oblasti poljoprivrede David Šaroni i Moše Kaim održali u decembru prošle godine za proizvođače mlijeka uz Republici Srpskoj. Program Ministarstva poljoprivrede Izraela podrazumijeva da se po pet dana u svakoj od opština RS na seminarima obrađuju segmenti uzgoja muznih krava, njihove reprodukcije i teme iz oblasti veterinarstva. Na osnovu čega li Bošnjaci misle da im je Turska mati?!
Da ne ostanemo nedorečeni… Ova temeljita briga Izraela za Republiku Srpsku je roditeljska i pobratimska, mada je proizišla iz jednakog genocidnog porijekla. Takvu brigu Bošnjaci su osjetili u ratu i neposredno poslije od nekoliko islamskih zemalja i njihovih organizacija u BiH, čiji su predstavnici otjerani u ime dodvoravanja bošnjačkih političara velikosrbima i velikohrvatima. Ta bošnjačka nezahvalnost djeluje kao prokletstvo. Srbe u RS uopće nije briga da li kome smeta izraelsko neprijateljstvo prema BiH i ulazak izraelskih institucija u manji entitet, ali Bošnjake je i te kako briga da im Srbi ne bi štogod spočitali na račun saradnje sa islamskim zemljama. Domaćinsko ponašanje Izraela u Republici Srpskoj – kao da su svoji na svome – trebalo bi imati funkciju šamara za bošnjačke guske u magli.
Autor: Fatmir Alispahić