Istraga u kontinuitetu

“Mnogi i danas prigovaraju kako je to smeo vladika Danilo. Jeste da je strašno pobiti ljude, međutim, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi, s lažnom vjerom. Zato je, blagodareći toj žrtvi, vladika Danilo spasio Crnu Goru. Da se to nije dogodilo, danas ne bi bilo pravoslavnog uha u Crnoj Gori, i to treba imati u vidu”, Ovaj epski izlet mitropolita Amfilohija u povodu “Istrage poturica” nije novina, pogotovo ako imamo u vidu njegovu aktivnu ulogu u ne tako davnim ratnim dešavanjima na prostoru bivše nam zajedničke domovine SFRJ. Aktuelni režimi u Srbiji, Crnoj gori, Bosni i Hercegovini, tj. Republici Srpskoj, aktivni su sudionici tih zločina, pa i ne čudi što ratobornog mitropolita i njegovu bratiju prepuštaju „nebeskom sudu pravde“, iako se u njegovom kontinuiranom činjenju stiču svi elementi više teških krivičnih djela.

Nije novost ni da su Arkan i njegovi „Tigrovi“, kao i druge srpske paravojne formacije koristili, osim za pričešće pred polazak u akciju (na internet portalima mogu se vidjeti netom blagoslovljeni „Škorpioni“ kako hladnokrvno likvidiraju goloruke srebreničke mladiće), hramove Srpske pravoslavne crkve koriste za vojnu obuku. Tako je Arkanov komandant Borislav Pelević agenciji BETA izjavio da je „aprila 1992.godine u manastiru Krka obučavao bogoslove borilačkim veštinama i baratanju oružjem…“.

Prema brojnim informacijama, Karadžić i Mladić su tokom višegodišnjeg skrivanja pred Međunarodnim sudom za ratne zločine značajnu podršku imali među pravoslavnim svještenstvom, dok ih je Amfilohije u javnosti neštedimice blagosiljao. Kao mjesta njihovog skrivanja pominju se imena nekoliko manastira na prostorima BiH, Crne Gore i Srbije.

Potrajalo bi nabrajanje produžene „Istrage poturica“ koje, prema tvrdnji nekolicine viđenijih crnogorskih istoričara, nije ni bilo već se radi samo o mitu i Njegoševom pjesničkom nadahnuću… Sa njihovim epohalnim „otkrićem“, osim Amfilohija ne slaže se ni reis Fejzić koji je oštro reagovao na najnovije nadahnuće svog pravoslavnog kolege. S pravom, rekli bi, ako se prisjetimo dešavanja u BiH i na Kosovu, koja su očigledno samo nastavak nedovršenog „projekta“ vladike Danila. Ostaje samo nejasno zašto Fejzić i njegovi saradnici nijesu protekle dvije decenije smogli snage i hrabrosti da demonstrativno pokažu da sa zagovornicima i podstrekačima ratnih zločina i genocida u ime vjere, nema i nikada neće biti nikakve komunikacije? Naprotiv, zajednički su učestvovali na brojnim manifestacijama, pogotovo u organizaciji državnog aparata, demonstrirajući tako međunacionalnu i međuvjersku „idilu“ koja vlada u Crnoj Gori, dok svuda okolo bjesni rat. Zarad „mira u kući“, Fejzić i ekipa su vjerovatno oštro napali i osudili i inicijativu za obilježavanje 87.godišnjice zločina u Šahovićima, pa su čak bjelopoljske imame upozorili da se slučajno neko od njih ne drzne i pojavi u Tomaševu, kako bi klanjao dženazu nedužnim šahovićkim žrtvama. Iz istog razloga, vjerovatno, nijesu pomenuti ni ostaci muslimanskog groblja na koje se naišlo prilikom proširenja puta prema Pavinom Polju?
Možda ove jeseni , 90 godina nakon pomenutog zločina, čelnici IZ CG ipak riješe da na dostojan način i sa pijetetom podsjete na šahovićka stradanja?

Na sve manifestacije IZ-e uredno su pozivani Amfilohije i njegovi saradnici dok, sa nekim islamskim liderima iz regiona to nije bio slučaj. Tako, na primjer, na nedavnom pompeznom otvaranju Islamskog kulturnog centra u Baru nije bilo predstavnika Sandžačkog mešihata, tj. Rijaseta Islamske zajednice u Srbiji. Koliko nam je poznato- nijesu ni pozvani! Na listi reisovih zvanica nema ni predstavnika Crnogorske pravoslavne crkve, iako je mitropolit Mihailo prvi pravoslavni arhijerej koji se poklonio žrtvama srebreničkog masakra u Potočarima, nedaleko od Srebrenice.

Naravno, ne treba zanemariti činjenicu da aktuelno rukovodstvo Islamske zajednice u Crnoj Gori, kao ni njihovi politički intimusi iz Bošnjačke stranke, nijesu baš u poziciji da samostalno odlučuju o svojim aktivnostima, pogotovo ako bi iste mogle da utiču na zacementirani status režimske klike.

Upravo ovih dana je u žiži javnosti informacija da je profesor medrese „Mehmed Fatih“, Sadmir ef. Hadžijić, turskom premijeru Erdoganu uručio pismo podrške reisa Rifata ef. Fejzića. Pomenuti profesor, čak, „aktivno učestvuje u ime Islamske zajednice CG u predsjedničkoj kampanji Gospodina Erdogana…“.

Koliko je to u skladu sa Ustavom IZ CG ne treba posebno naglašavati, ali političkih aktivnosti dotičnog profesora sjećamo se iz perioda izborne kampanje 2010.godine kada je, uz pratnju visokog rukovodioca BS-a i aktuelnog potpredsjednika parlamenta S. Mustafića, sa minbera crnogorskih džamija otvoreno agitovao za koaliciju DPS i Bošnjačke stranke. Nekolicina podgoričkih džematlija je tada, nakon što su se verbalno usprotivili zloupotrebi propovijedi, uhapšena i više časova provela u Centru bezbjednosti, da bi potom bili i novčano kažnjeni za primjer ostalima!
Svakako da je ovaj politički angažman morao biti aminovan od strane Fejzićevog patrona, turskog reisa Gormeza, kao i vladajućih režima obje zemlje.

I medijski propraćen slučaj glavnog imama iz Pljevalja, koji je opet aktivan na Facebooku (ovog puta sa ciljem „prevaspitavanja Amfilohija“, dok je krajem prošle godine u javnosti objavljen transkript njegovog polemisanja sa „fašistima iz DPS-a…“), govori kakva je situacija među vjersko-prosvjetnim kadrom u IZ CG. Jedan broj intelektualno superiornih imama u službi IZ-e je primoran da ćuti, vjerovatno u strahu za svoju egzistenciju, dok su ostali targetirani kao „vehabije“, a neki su čak demonstrativno napustili imamski posao, ne mogavši da se pomire sa aktuelnom situacijom koja je nakon dva desetljeća doživjela kulminaciju besprizornom politizacijom i zloupotrebom ove krovne institucije muslimana u Crnoj Gori.

Sasvim sigurno da bi Amfilohije i Fejzić trebali da se ugledaju na palestinskog patrijarha Theodosios Atalah-a, koji navodi da su hrišćani i muslimani braća i skupa pod okupacijom i poručuje cijelom svijetu da je Jerusalim centar za sve tri monoteističke religije. On, takođe, hrabro poziva muslimane i hrišćane da se zajedno bore protiv izraelske okupacije.
Imajući u vidu već viđeno, za naše prvosvještenike to će ostati samo puste želje. I sve oličeno u do kraja licemjernoj politici crnogorskog režima, koji odbija da osudi zločine izraelskog vojnog aparata nad civilima u Gazi. Pa sve to pride pokušava da zabašuri nekim nemuštim saopštenjima, za razliku od svojih odanih prijatelja i saradnika, premijera RS-a Dodika i srpskog premijeraVučića, koji su otvoreno podržali aktivnosti Izraela. Naravno, nije nepoznato da je jevrejski lobi sa velikosrpskim nacionalistima aktivno učestvovao u pripremanju i realizaciji scenarija 90-tih godina prošlog vijeka.

U crnogorskoj političkoj javnosti, vrhunac podrške palestinskom narodu u Gazi je demonstrativno nošenje palestinske marame i potom postavljanje ‘selfija’ na Facebooku, dok su se na propagiranju cionističke genocidne politike aktivno uključili neki crnogorski mediji. Tako dnevni list „Vijesti“ u posljednje vrijeme plasira niz tekstova kojim se opravdavaju stravični zločini nad nevinim palestinskim narodom, a kao „šlag na torti“ je besramno saopštenje zamjenika ambasadora Izraela u Beogradu u rubrici ‘Stav’ („Vijesti“, 06.08.2014.). Ogromna finansijska podrška je, po svemu sudeći, glavni razlog procionističke uređivačke politike „Vijesti“, kao i štedre medijske podrške aktivnostima na planu uvođenja Crne Gore u NATO alijansu.

06.8.2014.g./ 10.Ševval 1435.H.