Na dženazi u Memorijalnom centru Potočari, reis Kavazović pročitao je Fetvu Vijeća muftija, kao i Deklaraciju Sabora Islamske zajednice o Srebrenici. Vijeće muftija IZ u BiH, kao vrhovno vjersko tijelo muslimana u BiH i Sandžaku, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i dijaspori, “radnje terora, ubijanja i protjerivanja muslimana u Zaštićenoj zoni Srebrenica i Žepa, sa stanovišta islamskog prava, kvalificira genocidom nad muslimanima Bošnjacima… Vijeće muftija smatra da je suđenje odgovornima za zločin genocida protiv muslimana Bošnjaka, koje je preneseno na međunarodne i domaće sudove, važno i prihvata odluke sudova. Samim tim, svaka osveta koju bi preduzeo pojedinac ili grupa je zabranjena i predstavlja kršenje principa zakonitosti u uređenom ljudskom društvu…”.

Koliko je validan ovakav stav o prihvatanju “odluka sudova”, govori i činjenica da se u Deklaraciji  “pozivaju nadležne institucije u BiH da obnove tužbu protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici i BiH za agresiju na Republiku BiH”, jer “stvarnog mira bez pravde nema”!? I muftijama je, sigurno, bila poznata činjenica da je odbijena optužnica protiv Srbije i Crne Gore za učešće u agresiji na BiH, kao i potonje oslobađanje generala Perišića i funkcionera srpske državne bezbjednosti Stanišića, Simatovića… Ili, pak, blage kazne za kreatore zločina u BIH, Plavšićku, Krajišnika…, kao i njihove neposredne izvršioce.

Anatemisanje potencijalnih osvetnika je takođe deplasirano jer, za više od dvije decenije od dešavanja ratnih zločina u BiH, nije zabilježen nijedan akt revanšizma u bilo kom obliku, a kamoli osvete! Naprotiv, bošnjački povratnici kontinuirano bivaju izloženi svim mogućim napadima od svojih dojučerašnjih katila, nerijetko sa smrtnim ishodom . I to je našim muftijama dobro poznato!

“Sabor naglašava važnost iskustva o neuspjehu međunarodne zajednice i sprječavanju genocida u Srebrenici i očekuje prijem BiH u evro-atlantske integracije u najkraćem roku…”.

Stavovi nekih muftija, po tom pitanju su od ranije poznati, pa je tako muftija Islamske zajednice u Hrvatskoj Aziz ef. Hasanović, javno lobirao za ulazak Hrvatske u NATO. Imajući u vidu da je Hrvatskoj ulazak u NATO omogućila tek tijesna većina njenih građana, ovakvi njegovi stavovi sigurno nijesu bili bez značaja.

O servilnom odnosu bošnjačkih političara ne treba trošiti previše riječi, ali izgleda da u tome ne zaostaju ni vjerske vođe, pa je tako tokom posjete Sarajevu premijer Vučić u cipelama prošetao Begovom džamijom, a muftija tuzlanski,Vahid ef. Fazlović, ustupio je džumanski prostor za licemjerno, tradicionalno obraćanje američkih ambasadora učesnicima Marša mira, pred silazak u Potočare.

Glede naprijed navedenog, bivši američki predsjednik Klinton, priznao je odgovornost i osjećaj krivice za nepravedan odnos prema BiH i zločin genocida koji je rezultirao shodno tome.

To potvrđuje i bivši ambasador BiH u SAD, Muhamed Šaćirbej, koji ovih dana u javnost iznosi: “…Nedavni dokazi, dokumenti i potvrde od strane zvaničnika administracije SAD, ukazuju na dogovor između Londona, Pariza i Vašingtona da se stavi van snage zračna podrška NATO snaga, mjesec dana prije nego su počeli napadi na Srebrenicu. Ovaj tajni dogovor je postignut između premijera Velike Britanije Džona Mejdžora, francuskog predsjednika Žaka Širaka i predsjednika SAD Bila Klintona, koji su 28.maja 1995., prema objavljenoj arhivi, na telefonskom sastanku formalizirali odluku da se ‘zaustavi korišćenje NATO zračnih snaga za napade na Srbe u skorijoj budućnosti’…

Holandija koja je imala misiju održavanja mira i sigurnosti na terenu i koja je angažirala svoje trupe dobila je snažna obećanja da će imati zračnu podršku NATO snaga ukoliko srpski krvnik Slobodan Milošević i njegov general Ratko Mladić napadnu. Kada su napali, zračna podrška NATO snaga je izostala, a da o tome ni Holanđani, UN niti Bosna i Hercegovina nisu bili obavješteni. Što je još gore, Milošević i Mladić su znali, suprotno UN i NATO rezolucijama i dogovorima, da njihov napad na Srebrenicu neće biti spriječen… NATO, Holandija (bliski saveznik SAD-a), kao i UN su bili izdani. Srebrenica i njeni građani su platili visoku cijenu te izdaje. Novi dokazi nepobitno ukazuju na ono što smo mi već dvije decenije označavali kao “žuto” ili “zeleno svjetlo” od strane Vašingtona, Pariza i Londona da se napadne i preuzme UN-ova “sigurna zona” i NATO “zaštićena zona” Srebrenice. Pravo pitanje koje ostaje neodgovoreno nije zašto su to učinili, već da li je to bio produkt nepromišljenosti, pristanka ili saučesništva?

…Ričard Holbruk je izjavio kako je dobio instrukcije da žrtvuje Srebrenicu, Goražde i Žepu, u jednom intervjuu 10 godina nakon izdaje Srebrenice i potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Iz objavljenih tajnih američkih dokumenata jasno se da zaključiti da je odluka američke Vlade o uskraćivanju zračne podrške bila ključna…”

Procjenjuje se da je tokom agresije i genocida u BiH, učestvovalo i preko 600 dobrovoljaca iz Rusije, Ukrajine i Grčke…

  

Grčki dobrovoljci su, čak, imali zvaničnu podršku države i Grčke pravoslavne crkve. Pripadnici Grčke dobrovoljačke garde su učestvovali i u zauzimanju UN sigurnosne zone Srebrenica, gdje danas jedna od ulica nosi ime Grčkih dobrovoljaca. Iako je evidentno njihovo učešće u zločinima silovanja i genocida i sve to uz aminovanje matične države Grčke koja je članica EU i NATO, nikada nije postavljeno pitanje njihove krivične odgovornosti.

26.7.2015.g./10.Ševval 1436.H.