Od kraja juna ove godine crnogorski dnevni list objavio je više tekstova na temu planirane izgradnje objekta Mešihata Islamske zajednice Crne Gore i Bošnjačko-Muslimanskog kulturnog centra, na lokaciji koja je dodijeljena odlukom podgoričke Skupštine. Na osnovu naslova pojedinih tekstova (“Hoće igralište neće Mešihat”- 29.6.’11.; “Sportski teren ili vjerski objekat” – 01.7.’11.; “Stop izgradnji Mešihata”- 06.7.’11.; “Plan predviđa restoran u sklopu Mešihata”- 09.7.’11.; “Degradacija nasljeđa”- 19.7.’11. …) kao i iz sadržaja istih nedvojbeno se može zaključiti da se radi o jednom tendencioznom projektu koji ima za cilj da se po svaku cijenu sabotira, inače jednoglasno usvojena Odluka podgoričke Skupštine o dodjeli pomenute lokacije! Zainteresovani se uvidom u pomenute tekstove mogu uvjeriti u realnost ovakve pretpostavke, a pogotovo ako se ima u vidu da pomenuti dnevnik ne objavljuje drugačije stavove iako je po Zakonu o informisanju  na to obavezan. Imajući u vidu i neka ranija pisanija  o dešavanjima u Islamskoj zajednici u Crnoj Gori kao i drugim islamskim aktuelnostima, nameće se pitanje s kojim ciljem uredništvo ovog lista to radi i da li je možda riječ o naručenim tekstovima tj. temama.( Paradoksalna je činjenica da su upravo crnogorski građani islamske vjeroispovijesti najbrojniji i najvjerniji čitaoci ovog dnevnog lista.) S obzirom da je to dosta široka tema koja iziskuje detaljnu analizu, u vezi sa gore navedenim slučajem autor ovog teksta poslao je elektronskom poštom “Vijestima” sljedeće reagovanje (koje ,naravno, nije objavljeno):

Zaista je dirljiva briga podgoričkih starovarošana za sportsko igralište na kom je, po odluci Skupštine Glavnog grada, planirana izgradnja objekta Mešihata Islamske zajednice i Bošnjačko-muslimanskog kulturnog centra. Jedinstvo starovarošana bez obzira na njihovu  vjersku i nacionalnu pripadnost kao i nepodijeljena osjećanja prema igralištu  “na kom su mnoge generacije odrastale” i koje će “braniti svim silama” definitivno izaziva ganutost. Naročito insistiranje na multietničkom skladu. Ali…
Onima kojima je iole poznata bliža istorija Podgorice, nameće se pitanje gdje su bili ti isti starovarošani kada se izmještalo staro muslimansko groblje na Pobrežju (na kom su vjerovatno bili sahranjeni preci i nekih od aktera pomenutog protesta), kada su nakon višedecenijske nebrige o istom, kosti i izlomljeni nadgrobni spomenici bagerima ubacivani na kamione i potom odvoženi do Cijevne. Te ostatke i danas možete vidjeti bačene na gomilu i zarasle u korov. Koliko je poznato, niko nije reagovao na oduzimanje te vakufske parcele kao ni na neadekvatnu i nestručnu ekshumaciju prilikom izmjještanja groblja. Kao što je poznato, na mjestu starog muslimanskog groblja izgrađen je park (interesantno je , ukoliko na internetu potražite google earth, u kom obliku je taj park sagrađen), a inicijativa da se postavi makar spomen ploča koja bi govorila o tome, ostala je bez uspjeha!

Izostalo je reagovanje starovarošana i na višedecenijsku deponiju smeća na temeljima razrušene Osmanagića džamije. Kao što im nije smetalo ni postavljanje krsta na Sahat-kuli koja je takođe vakuf (zadužbina)!

 

 

 

Nije poznato, takođe, da li je neko od njih razmišljao da se na zgradi, u kojoj se nalazi knjižara Karver, postavi makar spomen ploča koja će govoriti da je tu bio Hamam, jedno od najljepših turskih kupatila na ovim prostorima (i naravno- vakuf).

 

Ne postoji nikakvo obilježje da se na mjestu tzv. Pogrebno nalazila džamija i muslimansko groblje. O tome se čak ni u predajama više ne govori.
Koliko je druge vakufske imovine oduzeto u Podgorici, tj. Staroj varoši vjerovatno i ne postoje kompletni podaci. Sigurno je samo da vrijednost oduzete vakufske imovine daleko prevazilazi vrijednost pomenutog igrališta (pa čak ako bismo isto mjerili i emocijama). Zaista ne ohrabruje činjenica da se ne oglašava niko od Staropodgoričana koji bi realno progovorio o ne tako davnoj istoriji Stare varoši, u pjesmi opjevane?

No, Starovarošani treba da znaju da je njihov gradonačelnik g-din Mugoša sigurno napravio dobar dil sa Islamskom zajednicom i da je ista i ovog puta izvukla deblji kraj!
U svakom slučaju, za skoro postavljanje spomen obilježja civilnim žrtvama ratova na prostorima bivše Jugoslavije 1991-2001., podgorička Skupština je odluku donijela još prije dvije godine. Ista je donesena na zahtjev Foruma Muslimana-Bošnjaka i trebala je da se odnosi na žrtve otete u Štrpcima. Imajući u vidu navedeno, treba sačekati šta će na kraju biti i sa zemljištem dodijeljenim za izgradnju zgrade Mešihata i Bošnjačko-muslimanskog kulturnog centra?

Šta ako se na kraju na tom prostoru izgradi ekumenski i Kulturni centar naroda sa prostora bivše Jugoslavije?!