Reakcije na prvi hidžab u barskoj Gimnaziji ne jenjavaju. A tekst na tu temu, koji smo se usudili da napišemo, podgrijao je strasti pa su na površinu isplivali najprizemniji komentari:
Naravno, slijedi i podrška:
I još u istom stilu:
I sve to isprovocirano jednim hidžabom? Da li bi neko od aktera navedenog ćaskanja mogao da zamisli dolazak naoružanih “mirovnjaka” iz Avganistana u Crnu Goru? Ili, da i mi u Crnoj Gori uživamo blagodeti zaštite turskih oružanih snaga iz NATO kontigenta?
Sudeći po gore viđenom, mlađani intelektualci su spremni za još jednu “istragu poturica”? Njihove “dubokoumne geopolitičke” analize ne ostavljaju ni trunke sumnji da će vrlo rado prihvatiti ideje sve prisutnije u zemljama Zapada, kao što je aktuelni pokret “Patriotski Evropljani protiv islamista Istoka”… Nije novost da se na ovim prostorima vrlo brzo prihvataju sve negativne pojave, zdušno ih obogaćujući ovdašnjom genocidnom kreativnošću.
Nemojmo gajiti iluzije da se na ovim prostorima nešto promijenilo, što bi autohtonim Muslimanima dalo nadu da će proći bolje od svoje braće po vjeri: Turaka, Sirijaca, Iračana, Palestinaca… koje tjeraju iz “kolijevki demokratije”. Naprotiv, nije isključeno da će i ovdje, kao prije nekih stotinjak godina, ponovo biti aktuelno “oslobađanje” Berana, Akova- Bijelog Polja, Taslidže- Pljevalja, Nikšića, Podgorice, Bara, Ulcinja…
A što bi se i čudili, u zemlji gdje uniformisani policajci nose brojanice, dok su u policijskim automobilima vidno istaknuta hrišćanska obilježja. Ovih dana su pride okićeni “badnjacima”. Sličnih primjera je bezbroj, iako živimo u građanskoj državi, makar po slovu Ustava.
Do juče, ekstremnim Muslimanima (neka mi dušebrižnici ne zamjere na ovom velikom “M”) smatrani su čak i oni koji svojim novorođenčadima ne bi nadjenuli tzv. “međunarodna” ili “neutralna” imena (najčešće Jasmin, Jasmina, Damir, Suzana, Alen, Zlatan, Irma, Denis…), pa ste čak i pri susretu sa potpuno nepoznatim i neobičnim imenima, sa sigurnošću mogli da pretpostavite da se radi o Muslimanima.
U međuvremenu, pošto su navedeni slučajevi bivali sve rjeđi, titulu ekstremnih Muslimana su preuzele djevojke koje se usude staviti hidžab, ili muškarci sa bradom. Po sistemu proporcionalnosti: što duža brada, to opasniji vehabija!
No, najveći problem je poslovična šutnja i “zabijanje glave u pijesak” ovdašnjih Muslimana, predvođenih imamima poltronima i njihovim podržavaocima iz Islamske zajednice u Crnoj Gori. Pa smo tako došli u apsurdnu situaciju da, umjesto oni da objašnjavaju zašto ne nose brade, “bradonje” i “vehabije” treba da se brane od njihovih optužbi za terorizam. Brojne hodže tekfire i pišu hamajlije, uz prećutnu podršku svojih pretpostavljenih, uprkos brojnim dokazima i stravičnim svjedočenjima njihovih žrtava.
Šta reći? Jedino ako raskinemo sa našim kompleksom inferiornosti i ponosno istaknemo bezrezervnu privrženost Uputi, možemo očekivati i iskrenu podršku svih koji slijede Deset Božjih zapovijesti. Do tada, nemojmo da nas iznova iznenađuju stavovi naše djece i njihovih “drugara”, koji slobodoumno razmjenjuju rodoljubiva i druga osjećanja na društvenim mrežama.
06.01.2015.g./ 15.Rebiu-l-evvel 1436.H.