Multietnički, multinacionalni, multireligiozni, multi… Bar. Ovih dana je ponovo samo još jedno mjesto gdje je na sceni ugrožavanje vjerskih sloboda (iako legenda govori drugačije).
Gle čuda, učenica barske gimnazije “Niko Rolović”, pri tom još muslimanka, usudila se da na nastavu dođe pokrivena, izazvavši oštre reakcije kako učenika, tako i profesora. Neki profesori su je čak i udaljili sa časa, oštro je upozorivši da nipošto ne dolazi tako odjevena. Istina, mora se priznati da se hidžab dijametralno razlikuje od sveprisutnog odijevanja u stilu “Zvezda Granda”, ali da će izazvati toliku pometnju i biti dočekan “na nož”, djevojka koja je riješila da se povinuje jednom od osnovnih postulata islama, sigurno nije očekivala. Mnogi dojučerašnji drugovi su joj okrenuli leđa, nabacujući joj osjećaj krivice što je “zbog nje cijeli razred pao u nemilost profesora…”.
Glavni barski imam je na prošloj Džumi upoznao prisutne džematlije da je, zajedno sa predsjednikom barskog Odbora Bošnjačke stranke, posjetio Gimnaziju i da su dobili uvjeravanja da će djevojci biti omogućeno da nastavi dalje školovanje sa hidžabom. Uz sve pohvale za ovaj gest, možda je sa ovim slučajem trebalo upoznati širu javnost, kako se više ovakve nemile scene ne bi dešavale.
Čudi reakcija i nekih profesora koji se javno deklarišu kao predani hrišćani, a previđaju činjenicu da niti na jednoj fresci ili ikoni, Djevica Marija nije gologlava. U hrišćanske hramove je, koliko nam je poznato, zabranjeno ulaziti neadekvatno odjeven, dok je za žene mahrama neizostavna. Svrsishodnost pokrivanja žena, u posljednje vrijeme sve češće iznose i hrišćanski svještenici, od kojih se neki javno pohvalno izražavaju o hidžabu kod muslimanki (pogledati na www.youtube.com).
Pitamo se gdje su profesori građanske, tj. demokratske provenijencije? Zar ne misle da je i pravo na hidžab jedno od elementarnih ljudskih prava?
Budimo iskreni: nije ovdje problem hidžab, već lažni moral i dvostruki standardi. Ne može se uzeti zdravo za gotovo stav uprave Gimnazije da, nepristajanje profesora da djevojka sa hidžabom prisustvuje njihovim časovima, to pravdaju njihovim dugogodišnjim stažom i tu ksenofobiju prikrivaju velikodušnom alternativom da se ti predmeti naknadno polažu kod drugih profesora!? I što je vrlo vjerovatno, ova diskriminacija će se tolerisati.
Kakva nam je perspektiva, kada se budući intelektualni krem odgaja i vaspitava (?) u ovakvom društvu?
U gradu pod Rumijom je poznato da pojedinim učenicima, pa čak i profesorima Gimnazije, nije strano veličanje ratnih zločinaca novijeg doba (Karadžić, Mladić, Arkan…), niti šovinistički ispadi, pa tako s vremena na vrijeme na zidovima Gimnazije osvanu grafiti: “Nož, žica, Srebrenica”, “Smrt Šiptarima”, “Grobarske čete na Turke lete”…
Prema raspoloživim informacijama, i prošlogodišnja masovna tuča, kada je intervenisala policija a potom nekoliko učenika i isključeno iz Gimnazije, bila je motivisana nacinalnom, tj. vjerskom netrpeljivošću.
Osim toga, jedna od sprovedenih anketa među učenicima osnovnih i srednjih škola u Baru, govori da je najveći procenat učenika koji su probali ili koriste drogu upravo u najelitnijoj barskoj školi, Gimnaziji “Niko Rolović”.
U eri sveprisutnog, agresivnog nametanja ideje ulaska u NATO alijansu, nije zaobiđena ni barska Gimnazija. Osim otvorenog agitovanja od strane profesora i prigodnih manifestacija s tim u vezi, učenici pohađaju i nevladin projekat “Mladi u NATO integracijama”. Naravno, ne ulazeći u dilemu “za” ili “protiv”, nesporna je problematičnost ovakvih dešavanja u prosvetnim ustanovama. Ali kada već govorimo o toj temi, treba podsjetiti da je hidžab zastupljen i u vojno-policijskim postrojbama Amerike, Velike Britanije i niza drugih zemalja koje su članice Alijanse.
A šta tek reći za brojne žene koje, iako nijesu u islamu, u znak podrške muslimankama stavljaju hidžab i ponosno ga nose. Sigurno bi se osjetile ispunjenije i učenice barske Gimnazije, koje bi na taj način demonstrirale podršku pravu na slobodu izbora. A možda neke od njih to ipak učine 1. Februara, na Svjetski Dan hidžaba!?
Prvi i, sasvim sigurno ne i posljednji hidžab u barskoj Gimnaziji, treba posmatrati kao svijetlu tačku u gotovo stoljetnoj povijesti ove ustanove.