Kada je, usljed realnih potreba, krajem prošlog i početkom novog Milenijuma osnivan džemat u Novom Baru, sve je propraćeno anksioznošću čelnika lokalnog Odbora Islamske zajednice: “idite tamo odakle ste došli”, jer: “umijemo mi da branimo islam i bez vas…” i sve to u vrijeme dok su brojni Barani, pred neposrednom ratnom opasnošću utočište nalazili u Sarajevu.
Kod nekih drugih Barana, opet, ksenofobija se u više navrata manifestovala ispisivanjem šovinističkih grafita.
Dok su u Beogradu i Nišu gorjele džamije, u Baru je kamenovan novobarski džemat.
Pazite, sve se to nije dešavalo u Pljevljima, Beranama, Bijelom Polju… već u “tolerantnom” Baru? Uzgred, niti jedan od ovih napada nije procesuiran, a osnovni tužilac je, lakonski, preporučio privatnu tužbu, “jer se radi o oštećenju tuđe imovine…”!
Tokom protekle dvije decenije, nesporan je veliki migracijski talas sa sjevera ka jugu. U potrazi za boljim životom, što je u ljudskoj prirodi, a ne kao dio nekakve “zelene transverzale”. I, što je najvažnije, niko nije otimao tuđe, već je pošteno plaćen svaki pedalj zemlje i svaki kvadrat stana.
Aktuelna bolesna logika da na Zapadu nema mjesta doseljenicima iz afro-azijskih zemalja, pokušava se prenijeti i na naše prostore. Previđa se da su muslimani ovdje svoji na svome! Zna se da narodi na ovim prostorima, uglavnom, baštine zajedničko porijeklo. Vremenom, konvertiralo se u hrišćanstvo, islam…
Oni koji muslimanima savjetuju da se sele ka Istoku, trebali bi razmisliti da krenu prvi, jer ni hrišćanstvo nije izvorno poniklo na ovim prostorima. Tjeraju nas oni, čiji preci su “oslobađali” Bar dolazeći iz Kuča, Pipera, Drobnjaka… “Oslobađali” su starosjedioce Barane od njihove pokretne i nepokretne imovine, nerijetko i od života.
Najnoviji slučaj hidžaba u barskoj Gimnaziji, samo je pokazao u kakvom licemjernom društvu živimo i svesrdno se uzajamno lažemo. Na društvenim mrežama sve prosto vrvi od najprizemnijih, prostačkih komentara. Naravno, u njihovim glavama mržnja je imala svoje mjesto i prije nego su čuli za hidžab. Samo što će se sada, osim tih najprizemnijih, u njihovim srcima sigurno naći i osjećaj poštovanja za nekog ko dostojanstveno živi svoju vjeru. Prisjetiće se mnogi da su i njihove majke i bake nosile mahramu.
Slučaj “Hidžab” je izazvao pozornost u cijelom regionu, ima komentara i iz susjedne Bosne i Hercegovine, pa prijatelj sa FB-a kaže:
Mi evropski muslimani smo ovo pitanje davno riješili – hidžab (namaz bez) se nosi u tašni i oblači se neposredno prije ulaska u džamiju, a nakon izlaska iz džamije se skida i opet stavlja u torbu. Hidžab se ne nosi u školu i na posao. Tako je u Evropi odavno, a to što raznorazni agenti pokušavaju nas evropske muslimane posvađati sa našim komšijama u Evropi na razne načine to je druga priča …
(Čuš, evropski muslimani, arapski muslimani, balkanski…?)
Izgleda da se iz dojučerašnjih krvavih zločina nije izvukla pouka?! Među hiljadama silovanih i zvjerski mučenih i ubijenih muslimanki, zanemarljiv je bio broj onih koje su nosile hidžab. Niti jedan bezdušno ubijeni putnik iz voza 671, nije imao bradu, isto kao ni oni u Bukovici, a bez brade su bile i deportovane bosansko-hercegovačke izbjeglice…
Iako duga brada postaje modni trend, muslimana s bradom nikada neće gledati isto kao, na primjer, košarkaša koji je na ruci istetovirao lik krstaškog ratnika kako gordo stoji na gomili odrubljenih glava (pogodite čijih?).
Hidžab se ovdje tretira kao “bure baruta”- uništiće viševjekovni suživot u Baru, pa i šire. Trenutno se na virtuelnom frontu vodi i hakerski rat, pa se na web stranice sa islamskim sadržajem masovno ubacuju virusi u vidu pornografskog materijala… Vispreno, nema što.
Dajte, konačno, da poštujemo građanski Ustav Crne Gore, koji religijsku pripadnost prepoznaje isključivo kao ravnopravnu kategoriju. Iako je stvarnost drugačija, ne priznajmo nikom da ima veća prava zbog svoje pripadnosti hrišćanstvu, judaizmu… i da crnogorske muslimane usmjerava ka Turskoj, Siriji, Avganistanu…
Osvijestimo se, Allahovi robovi! Zar nam je potrebna nečija saglasnost za nešto što je FARZ- stroga dužnost? Ne dozvolimo da nas uljuljkuju nemušte, snishodljive izjave i nerijetko pogrešna tumačenja naših vjerskih zvaničnika?
Neka 1. Februar, Svjetski Dan hidžaba, bude prilika da naše majke, sestre, supruge, kćerke… makar tog dana u znak podrške stave hidžab, ili barem naprave ‘selfie’, solidarišući se sa svima koji su zbog toga izloženi diskriminaciji i represalijama. Kao što kaže poznati daija Zakir Naik: “Ako tvoja etiketa pokazuje ko si, nosi je!”
Pozivamo sve obespravljene da se oglase. Uzmite ‘kalem’ u ruke, pero istine a ne pero srama, kao što neki rade pod plaštom demokratije i “prava na slobodu riječi”. Progovorite o svemu što vas muči, boli, tišti… Ako vam neko, bilo ko, prijeti- borite se… Ne dozvolite da kod vas stvaraju osjećaj da ne pripadate ovdje.
25.01.2015.g./ 4.Rebiu-l-ahir 1436.H.