“Krst na sahat-kuli u Podgorici vrijeđa svakog dobronamjernog građanina, anoročito arhitekte koji znaju čijem naslijeđu sahat-kule pripadaju”, kazao je glavni imam za Podgoricu i Nikšić Džemo Redžematović.
Islamska zajednica Crne Gore tražit će od nadležnih organa da se ukloni krst kao vjersko obilježje s vrha sahat-kule koja je još na početku 18. vijeka izgrađena u starom dijelu Podgorice. Sahat-kula, arhitektonska građevina evropskih gradova koji su bili pod osmanskim uticajem, kada je izgradio Hadži Mehmed-paša Osmanagić nije imala vjerskih obilježja na vrhu kao što ima danas, zbog čega će Islamska zajednica Crne Gore tražiti od nadležnih organa da se krst sa vrha ukloni. Ova građevina u starom dijelu grada Podgorice, koju je početkom 18. vijeka sagradio Hadži Mehmed-paša Osmanagić, važi za jedno od većih obilježja odnosno simbola grada.
Džemo Redžematović, glavni imam za Podgoricu i Nikšić kazao je za agenciju Anadolija (AA), da su u tom vremenu postojali i vakufi koji su krasili Staru varoš u Podgorici, te da su pored vjerskih objekata Osmanlije tada podjednako gradili i hamame, hanove, mostove, sahat-kule i druge simbole – kako navodi – osmanske napredne civilizacije. “Obzirom da su svi sakralni i drugi objekti rađeni kako bi bili od koristi stanovništvu, tako je i sahat-kula bila mjerilo vremena, gdje bi se otkucajima časova na njoj čekalo i trošilo vrijeme. Sahat-kule su služile svim građanima bez obzira na vjeru i urođene razlike među ljudima. One nijesu vjerskog karaktera tako da je suvišno stavljati na njih bilo koji vjerski simbol”, smatra Redžematović kao i svi članovi Islamske zajednice Crne Gore. On je istakao da se nigdje u svijetu ne može vidjeti sahat-kula sa bilo kojim vjerskim obilježjem, polumjesecom ili krstom, te da je jedini izuzetak podgorička sahat-kula na kojoj je nametnut gvozdeni krst. “Tolerisanje takvog kulturocida od strane gradskih vlasti je zapanjujuće. Mi dižemo glas protiv distorije smisla i forme naših kulturno-historijskih spomenika”, kazao je Redžematović, dodavši da su građani već dolazili u Islamsku zajednicu, te tražili da se krst ukloni, a da u tom smislu Islamska zajednica ima još veću odgovornost i dužnost da od nadležnih organa zatraže uklanjanje tog vjerskog simbola.
Kako je ispričao Redžematović, krst na sahat-kuli je, između dva svjetska rata, postavio izvjesni pop Radović kako bi na na taj način ozvaničio konačan odlazak muslimana sa tih prostora, kao i težnju da se oni progone ili pokrštavaju. Međutim, muslimani su ostali da žive u Podgorici i nastavili da čine njen građanski korpus. “Ovo su historijski podaci na koje se ne možemo oslanjati. Ali, bez obzira ko ga je postavio tvrdimo da krstu nije mjesto na sahat-kuli, posebice kad se zna da su je muslimani sagradili” kazao je on. Sahat-kula je tada, kada je krst postavljen, bila u vlasništvu države, a sada u vlasništvu grada Podgorice. Redžematović je kazao da je u to vrijeme država znakovito bila protiv svih osmanskih građevina, te da je dobro što do dan danas sahat-kula nije iskusila rušilačku ruku kao što je to bio slučaj s Osmanagića džamijom koja je podignuta od istog vakifa kao sahat-kula.
Islamska zajednica je pravni titular svih vakufa u Crnoj Gori, oni su sakupili svu relevantnu dokumentaciju i zatražili restituciju oduzete imovine. “Kako zakon o restituciji još nije donešen sve to ostaje status quo. Ali, ne mora prvo da se vrati sahat-kula u vlasništvu Islamske zajednice, i bez vraćanja pravom vlasniku, može se skloniti krst sa nje”, kazao je za agenciju Anadolija (AA), glavni imam za Podgoricu i Nikšić Džemo Redžematović. Kako je zaključio Redžematović, krst ne doprinosi multikonfesionalnom skladu, već rađa razdor i nepovjerenje među građanima, kao i da krst na sahat-kuli u Podgorici vrijeđa svakog dobronamjernog građanina, a noročito arhitekte koji znaju čijem naslijeđu sahat-kule pripadaju. Obzirom da imaju i podršku građana, Islamska zajednica će u najkraćem roku ispuniti svoju dužnost i zatražiti od zvaničnih lokalnih vlasti uklanjanje vjerskog simbola sa vrha sahat-kule smještene u Staroj varoši u Podgorici.
Autor: A. A.