Bijelo Polje – Šezdesetih godina prošlog vijeka došla su dva nepoznata čovjeka u Tomaševo, nekadašnji Vraneš, kod Bijelog Polja. Ljudi su ih čudno gledali u autobusu, pitajući se ko su, šta su, kod koga li će. A oni su samo ćutali. Izašli na posljednjoj stanici i uputili se prema jednoj kući. Kad su bili na desetak metara od vrata, sjeli su na travu i zapalili po cigaretu. Tada je izašao domaćin i kao što je red, pozvao ih unutra.

– Ne, hoćemo malo da se odmorimo ovdje, na pragu, rekao je jedan od njih.
– Ali, prag je ovamo, dobacio je domaćin.
– Jeste tvoj. Ali, naš je bio ovdje, rekao je neznanac.

Ova dva čovjeka su bili vraneški Bošnjaci koji su uspjeli da prežive pokolj u Šahovićima koji se zbio na Mitrovdan 1924. godine. O ovom događaju se godinama ćutalo. Jedino je Milovan Đilas o tome progovorio u knjizi „Besudna zemlja“, koja se kod nas pojavila cenzurisana. Iz nje je izbačeno cijelo poglavlje koje govori o Šahovićima.

Ovih dana, iz štampe je izašla knjiga „Šahovići 1924 – Kad su vakat kaljali insani“ akademika Šerba Rastodera, inspirisana događajima iz 1924. godine kada je na Mitrovdan izvršena pohara i pogrom muslimanskog življa u selima duž Vraneške doline. Knjiga je u subotu promovisana u velikoj sali Centra za kulturu u Bijelom Polju, u organizaciji Bošnjačkog kulturnog centra. Tim povodom, Rastoder je kazao da je istina „takva kakva je i mi protiv nje ne možemo“.

– Sa njom moramo. Ja ne želim da prizivam prošlost, već želim da se istina o svakom zlu dovede do nivoa da pametni ljudi na pametan način o tome razgovaraju, kaže Rastoder. O Rastoderovoj knjizi su govorili Asim Dizdarević, Tadija Bošković, Novak Adžić, Ćazim Suljević, Božidar Španjević I Veselin Konjević. Konjević kaže da svako rasvjetljavanje zločina, ukoliko se polazi od časnih namjera i ukoliko se to radi na objektivan i profesionalan način, vodi oslobađanju nagomilanih trauma i relaksaciji međusobnih, međukonfesionalnih odnosa, a Božidar Španjević je ispričao da je bio petnaestogodišnjak i učenik srednje škole u Beogradu kada mu je otac Milić koji je bio učesnik pogroma nad muslimanima u Šahovićima ispričao o tom zločinu.

– Moja porodica je partizanska i u njoj ima nosioca spomenice. Otac mi je ispričao da je počinjen zločin, a on i još neki morali su da idu jer su natjerani od nekih Boškovića iz Polja. Pričao je da nikog nije ubio niti je što zapalio, otišao je i vratio se čist, a u konkretnom slučaju se radi o genocidu koji nijesu počinili pravi Crnogorci. Ja sam 70-tih godina prošlog vijeka bio direktor Centra za kulturu u Mojkovcu, a 1978. godine me je general-potpukovnik Danilo Jauković zamolio da obezbijedim osobe koje su učestvovale u pohodu na Šahoviće. Okupio sam nekoliko starijih osoba koje su pred generalom svjedočile o tom događaju. Sačinjen je i zapis kao svjedočanstvo o tom stravičnom zločinu nad nedužnim muslimanima u selima Vraneške doline, ispričao je Španjević.

Pokolj u Šahovićima se desio nakon ubistva načelnika sreza Kolašin Boška Boškovića na putu od Šahovića prema Mojkovcu. Sumnjalo se da ga je ubio poznati komita Jusuf Mehonić, što je poslužilo kao povod da se krene u napad na muslimane. Kasnije je utvrđeno da su Boškovića ubili pripadnici crnogorskog komitskog pokreta.

– Potpuno neosnovano i lažno optužen je Jusuf Mehonić, a ubistvo Boškovića je bilo povod, ali ne i razlog za masovni masakr u Šahovićima koji je izvršen iz etničke, nacionalne i vjerske mržnje i razdora, kaže Novak Adžić. Broj ubijenih Bošnjaka u Šahovićima se ne zna, ali se, prema bošnjačkim izvorima, kreće između 600 i 750. U Šahovićkoj kapetaniji je pre masakra bilo 576 pravoslavnih i 1580 muslimanskih domaćinstava. U procentima Srba i Crnogoraca 26, 8 a Bošnjaka 73, 2. Odavno u tom kraju ne žive muslimani. Zbog masakra niko nije kažnjen, a ovaj događaj se skoro ne pominje u istoriji.

ZABRANJEN MARŠ

Bjelopoljska policija početkom novembra zabranila je održavanje memorijalnog marša „Bijelo Polje-Tomaševo-Šahovići 1924-2011“ pod sloganom „Da se ne zaboravi „da se nikad ne ponovi“, koji je trebalo da organizuje NVO „Broj 19“ iz Bara. Policija je zabranila skup iz straha od međuverskih incidenata.

Autor: Kemal Musić