Ono što je prije više od 300 godina sagradio jedan dobrotvor, Zejnel-beg Haverić, danas kompletne institucije (više njih) nijesu u stanju da posvete potrebnu pažnju i sačuvaju od daljeg propadanja. Razlog, definitivno, nije finansijska kriza već elementarni javašluk i nebriga. Koliko je uloženo materijalnih sredstava da bi se prije tri vijeka realizovao jedan ovakav projekat, ne možemo ni zamisliti, a za održavanje ove zadužbine, Zejnel- beg je uvakufio još 1000 maslina. I nakon toliko vremena, voda iz Turčina se i dalje koristi.
Prije više od godinu dana, cijevi na akvaduktu su popucale usljed dotrajalosti i ekstremno niskih temperatura. Vodovod je reagovao tek nakon više od pola godine i to tako što su zatvorili dotok vode u tvrđavu. U međuvremenu su na nekoliko mjesta izlomili kamene ploče na akvaduktu i tako ostavili. Osim oštećenih kamenih ploča, postavlja se pitanje koliku štetu je pričinila strukturi akvadukta voda, koja je nemilice tekla tokom tih šest i više mjeseci? Inače, starobarski akvadukt je jedina građevine te vrste u Crnoj Gori.
Osim izgradnje kaptaže vodoizvorišta Turčini, barski Vodovod očigledno nije preduzimao nikakve mjere na planu održavanja i sanacije Zejnel-begovog vakufa. Na mjestu gdje je izvršen priključak na stari vodovod, Pod Spile, danas se može sa rezignacijom svjedočiti katstrofalnom stanju tog istorijskog segmenta. Prije nekih desetak godina, samoinicijativno je izbetonirano nekoliko kaskada gdje se mještani, tradicionalno, okupljaju 13. jula svake godine.
Vrhunac svega je što su u podnožju glavnog zida srednjevjekovne vodovodne trase, napravili i roštilj. Osim što, očigledno, niko nije razmišljao koliko to može negativno uticati na strukturu kamenog zida isti je, u međuvremenu, “ukrašen” i grafitima. Na vrhu se još uvijek nazire uklesani polumjesec i zvijezda, a zid je izložen i ogromnim količinama vode koja se sliva, vjerovatno jednim dijelom i iz dotrajalih cijevi. Ukoliko se nešto pod hitno ne preduzme, neizvjesno je koliko dugo će još ova starina odolijevati zubu vremena i ataku ljudi?
Stare česme, Planoč i Pločice koje su, sudeći po starosti, vjerovatno bile dio Zejnel-begovog vakufa, takođe su u katastrofalnom stanju.
Ubrzano su propadale naročito nakon što je barski Vodovod 80-tih godina prošlog vijeka starobarskim česmama prekinuo dotok vode. Izuzetak je napravljen za česmu ispred glavnog ulaza u tvrđavu, vjerovatno zbog turističkih posjeta.
Sastavni dio ovog srednjevjekovnog vodovoda, činio je i kamenom ozidani objekat, u neposrednoj blizini akvadukta, a u kom su se svojevremeno nalazili ventili kojima se regulisao dotok vode.
Na njemu se nalazila i kamena ploča sa natpisom “Zadužbina Zejnel- bega Averića iz Podgorice”. Ova ploča je 90-tih godina prošlog vijeka nasilno uklonjena i bačena u smeće. Srećom, pronađena je i sačuvana i čeka neko bolje vrijeme kada će biti vraćena gdje i pripada. Datum na ploči je nepovratno uništen.
Iako, koliko nam je poznato, akvadukt nije u nadlježnosti “Vodovoda”, sasvim sigurno je da imaju obavezu saniranja nastalog kvara. Nejasno je zašto je vodomjer za tvrđavu postavljen u neposrednoj blizini česme Pločice, kada je prvobitno, nakon što je voda sprovedena u Stari grad, vodomjer ugrađen unutar zidina?
Uzgred, iako je NVO “Broj 19” još prije četiri mjeseca postavio pitanje u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama, barski “Vodovod” još uvijek nije dostavio odgovore na pitanja koja se odnose na izvorište Kajnak (Rješenje o koncesiji, tehnička dokumentacija o sagrađenim objektima kao i bušotinama na tom vodoizvorištu…)?
Iz prethodnog iskustva sa aktuelnim rukovodstvom koje, reklo bi se, “Vodovod” smatra svojim feudom a ne servisom građana, možda očekuju da im vjerujemo na riječ? Naime, tako su nastupili nakon našeg apela da se zaštiti ambijentalana cjelina Kajnak. Tada su putem javnog saopštenja, uz priličnu dozu lične netrpeljivosti i ksenofobije, naveli da iznosimo neistine. Već u istom tekstu su sami sebe demantovali a, nedugo zatim, izvršni direktor je na sjednici lokalnog parlamenta kao i u razgovoru sa medijima naveo da je u planu izrada tehničke dokumentacije za izvorište Kajnak.
Podsjećamo da u “Vodovodu” nijesu održali ni obećanje da će izvršiti revitalizaciju česme “Pet točkova”, koja se nalazi na Kajnaku a koja je, na našu inicijativu, od strane Uprave za zaštitu kulturnih dobara zaštićena kao nepokretno kulturno dobro u sklopu ostalih starih barskih česama i bunara (Br. 01-284 od 08.06.2012.).