I ovog 3.januara, bjelopoljsko rukovodstvo je povodom Dana oslobođenja elaboriralo realizovane i najavilo buduće projekte. Između ostalog, nagoviješten je početak radova na rekonstrukciji gradskog trga.

Na turističkom panou naslovljenom kao „Glavni gradski trg“, postavljenom kod spomenika palim borcima u Drugom svjetskom ratu, navodi se i sljedeće: „…Danas se tu nalazi glavni gradski trg, centar društvenog života i mjesto okupljanja Bjelopoljaca. Trgom dominira monumentalni spomenik posvećen borcima Narodnooslobodilačke borbe, rad vajara Stevana Bednarova, koji svjedoči o tradicionalnoj hrabrosti i požrtvovanosti žitelja ovog kraja u borbi protiv fašizma tokom Drugog svjetskog rata. Sa trga se može vidjeti i velika zvijezda petokraka…“.

Projektantska kuća „Arhing” je prije deset godina završila idejni projekat uređenja centralnog gradskog trga i dijela Tršove ulice. Tada je najavljen i brzi početak radova a tvorac idejnog rješenja, arhitekta Rifat Alihodžić, je u sklopu predočavanja obimnog sadržaja centralnog gradskog trga, naveo mogućnost da se “spomenik palim borcima NOR-a dislocira u memorijalni kompleks u gradskom parku, gdje se već nalaze biste narodnih heroja, a o konačnom rješenju će se razgovarati u demokratskoj atmosferi…”.
Nažalost, ni gospodin Alihodžić, kao ni autori pomenutog turističkog panoa, nigdje ne pominju da je spomenik, kao i park u kom se nalazi, sagrađen na mjestu nekadašnje centralne džamije! Hadžidanuša – Čaršijska džamija se nalazila u tzv. Ašik mahali, izgrađena je krajem XVII vijeka i bila je najljepša džamija u gradu. Srušena je u toku Drugog svjetskog rata, bombardovanjem “savezničkih snaga”. U njenom haremu se nalazilo mezarje u kom je pokopan poznati alhamijado pjesnik i književnik hafiz Salih Gašević.

Izostanak podatka o nekadašnjoj džamiji na pomenutom turističkom panou možemo razumjeti, s obzirom da se uklapa u poznati obrazac falsifikovanja istorije, naročito iz orijentalno-osmanlijskog perioda. Međutim, ne možemo pretpostaviti zašto tu činjenicu prećutkuje g-din Alihodžić koji je, inače, već niz godina angažovan na krucijalnim projektima Islamske zajednice u Crnoj Gori, među kojim i nove zgrade Mešihata islamske zajednice u podgoričkoj Staroj varoši? Da li je pogrešno interpretirana i njegova izjava kada kaže da “u Mešihatu neće biti vjerskih obreda i objekat će biti dostupan pripadnicima svih vjeroispovijesti”? Ili je možda time želio da umilostivi neke Starovarošane koji su protestovali protiv izgradnje nove zgrade Mešihata (iako su neki od tih protestanata do kuća u Staroj varoši došli na sumnjiv način, na šta ih je upozorio i gradonačelnik Mugoša)?
U svakom slučaju, ćutnja Muslimana/Bošnjaka u Crnoj Gori, kada je u pitanju naša baština, uglavnom je poslovična. S tim u vezi, vrlo je slikovita izjava izvjesnog odbornika u bjelopoljskom parlamentu, da mu je „drago što prisustvuje jednom ovakvom činu u kojem je vraćena uspomena na istorijsku i kulturnu ustanovu („Prva srpska škola“, op.a.) iz jednog reformatorskog vremena naše istorije, koja je, i pod turskom okupacijom, živjela svoj život…“. Pomenuti odbornik je, naravno, potomak tih „okupatora“ koje pominje.

Ono što je bitno, jeste činjenica da se spomenik borcima NOR-a i park u kom je sagrađen, nalaze na vakufskoj imovini, koja je generalno neotuđiva! Oduzimanje vakufske imovine ne oslobađa nas obaveze da se svim demokratskim sredstvima borimo za povraćaj iste ili za pravičnu nadoknadu. Ta obaveza je važila za naše pretke, važi za nas kao i za buduće generacije. Konkretno, na pomenutom prostoru se još uvijek nalaze kosti naših merhuma. Nažalost, iako Bjelopoljci znaju da se tu nalazila džamija sa mezarjem, to nije uticalo na morbidnu odluku lokalne samouprave da tu postave i mobilijar igrališta za djecu.

Česma u parku je, prema nekim podacima, sagrađena blizu mjesta na kojem se nalazila i nekadašnja džamijska česma.

Krajem 2009.godine Islamska zajednica pozvala je odbornike u Skupštini opštine Bijelo Polje i lokalnu upravu da ne donose odluku o detaljnom urbanističkom planu tog grada, dok se ne postigne dogovor sa tom vjerskom zajednicom o izgradnji dvije džamije… Reis Rifat Fejzić je tada kazao da se, prema saznanjima u Islamskoj zajednici, na temeljima džamije i groblja koje su porušile komunističke vlasti nakon Drugog svjetskog rata, planira izgradnja poslovnog centra… U Islamskoj zajednici smatraju da se bez nje ne može na adekvatan, human i vjerski izvodljiv način izvršiti ekshumacija groblja i na temeljima džamije praviti poslovni objekat… „Zanima nas kako će to Opština da uradi i da skrnavi muslimanske grobove u Bijelom Polju“, kazao je tada Fejzić. („Vijesti“, 30.12.2009.)
Koliko nam je poznato, reakcija na reisov apel nije bilo. A i zašto bi, kada se reagovanja zvaničnika Islamske zajednice u najboljem slučaju svode na molećiva saopštenja. Predvodnici muslimana bi trebali biti primjer u svakom pogledu, pa tako i hrabro ustati u odbranu svojih legitimnih prava! Protestna okupljanja bi trebala biti upozorenje vladajućem režimu da ne može unedogled vrijeđati vjerska osjećanja i dalje se konstantno oglušivati na poštovanje elementarnih prava u skladu sa poveljom Ujedinjenih nacija.

Od starog Akova nije ostalo, takoreći, ništa. Danas neki tuguju za nekadašnjom kaldrmom, a Bijelo Polje je već odavno izgubilo svoju dušu.

U prilog sjećanju na “Bijelo Polje kakvog više nema”, Revija “Polje” je sredinom 1998. objavila spisak radnji koje su postojale u Bijelom Polju do početka Drugog svjetskog rata, kao i imena njihovih vlasnika, prema sjećanju rahm. prof. Mehmeda Mešića…

Pozivamo građane Bijelog Polja, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost i političku opredijeljenost, da se u granicama svojih mogućnosti zauzmu za pravično rješenje imovinsko-pravnih odnosa i po pitanju prostora predviđenog za izgradnju centralnog gradskog trga. Svima onima koji se odazovu na ovaj poziv, ubijeđeni smo da će im se dobrim vratiti!

U krajnjem, kao što reče g-din Alihodžić, nadamo se da će se “o konačnom rješenju razgovarati u demokratskoj atmosferi…”.

Neka ovaj tekst bude i sjećanje na autora prvog i najpoznatijeg Mevluda na bosanskom jeziku, Hafiza Saliha Gaševića, a na godišnjicu rođenja Posljednjeg Božjeg Poslanika Muhammeda s.a.v.s ., 12.Rebiu-l-evvela.

 

 

 

 

 

 

 

 

09.01.2014.g./8.Rebiu-l-evvel 1435.H.