Nije se još osušilo ni mastilo sa nadahnutih saopštenja Njegoševih vjernih potomaka, a dogodio se novi atak na crnogorsku istoriju, srpstvo, junačke pretke… Desilo se da se neko drznuo da, nakon gotovo pola vijeka, ukloni Kosovku djevojku iz podgoričkog Urgentnog centra.
Aktuelni bakrorez, rađen je prema istoimenom čuvenom djelu poznatog srpskog slikara Uroša Predića. “Kosovka devojka je glavna ličnost u narodnoj pesmi Kosovka devojka: ona je mlada devojka koja posle boja na Kosovu luta po bojnom polju, poji i vida rane ranjenim ratnicima i traži verenika, kuma i devera… Slika Kosovka devojka, nije samo prikaz jedne istorijske scene, rezultat želje slikara Uroša Predića da na platnu ostavi svoje viđenje dešavanja na Kosovu polju posle boja. Njome se posmatraču prenose i poruke ne samo vezane za Kosovski boj iz 1389. godine, već za kosovski fenomen.” (Vikipedija)
Brojni mediji iz zemlje i regiona su urgentno objavili još jedno “svetogrđe” i atak na srpstvo. Vjerovatno ne slučajno, objavljeno je da se “pored nedavno uklonjenog bakroreza na kojem je prikazana djevojka koji poji vodom srpskog ratnika ranjenog u Kosovskom boju, posljednjih godinu i po nalazila se zahvalnica turskoj Agenciji za saradnju i koordinaciju (TIKA). Otomanska vojska potukla je srpsku 1389. godine na Kosovu polju, a potom je uslijedila turska vladavina duga pet vjekova…”. Iz navedenog, nameće se pretpostavka da su, vjerovatno, Turci ponovo atakovali na Kosovo polje, te tražili da se ukloni “inkriminisani” bakrorez.
Uzgred, Kosovski boj u turskoj bogatoj istoriji, predstavlja jednu od marginalnih bitaka iz koje su, da podsjetimo, izašli kao pobjednici. Pošto niko neće povjerovati u otužnu varijantu da bi Turci svoju donaciju od 750 000 eura uslovili izmještanjem slike, da li treba zaključiti da se to desilo spontano? Teško. Prije svega, vjerska i nacionalna simbolika sigurno ne može biti razlog iz proste činjenice što je u KBC-u na svakom koraku prisutna hrišćanska ikonografija, kako u hodnicima, tako i na odjeljenjima, a da ne govorimo o ljekarskim sobama.
Na tu pojavu su, kako već umiju, ukazali i na portalu “Prč”:
S druge strane, ne ulazeći u stručnost i profesionalnost aktuelnog direktora Urgentnog centra, riječ je o jednom od aktivnijih perspektivnih članova rukovodstva DPS-a. Osim toga, u vrijeme vladavine njegovog strukovnog i partijskog kolege, Dr Mugoše, dotični je vršio dužnost predsjednika podgoričkog Glavnog odbora Islamske zajednice. Znajući kako su tada, a i kasnije, vršeni “izbori” za rukovodstva Islamske zajednice u Crnoj Gori, saradnju “vječitog reisa” sa aktuelnim režimom, nije teško “sabrati dva i dva”.
Planirana rekonstrukcija podgoričke Sahat kule, u koju TIKA ulaže oko pola miliona eura, nameće “pitanje svih pitanja” (uz rizik da budemo optuženi za još jedan atak na srpstvo): šta će se desiti sa hrišćanskim simbolom na njenom vrhu? Da li je rukovodstvo glavnog grada prihvatilo ovu donaciju bez ikakvih uslovljavanja sa bilo koje strane? Prema zakonima, Božjim i ljudskim, svaka zadužbina je nepovrjediva, a u ovom slučaju radi se, što niko ne spori, o vakufu Hadži- paše Osmanagića.
Zaista je deplasirano toliko podsjećati na izdaju “pradjedovske vjere”. Pa nijesu, valjda, Srbi i Crnogorci pravoslavci od ameba ili, u najgorem slučaju, od Isusa Hrista? Ili su, ako ćemo već o prevjeravanju, olako zaboravili Peruna i Vida…?
Ono što je najznakovitije, u postavljanju ultimatuma o prihvatanju Njegoša, primat srpskim nacionalistima preuzeli su mladi lavovi crnogorske tzv. građanske opozicije. Oni su otišli, čak, toliko daleko da postavljaju “uslov svih uslova”: “Crna Gora i Njegoš dolaze u paketu: ko jedno od toga dvoje ne prihvata – taj ne prihvata ono drugo!”
Naravno, sada smo, za razliku od prije nekih stotinjak godina, deklarisane demokrate, pa se u skladu s tim sve radi ” u rukavicama”…
Kako se stvari odvijaju, nameće se pitanje da li su crnogorskim “poturicama”, za početak, namijenjene bijele trake, kao u Prijedoru 90-tih? Ili će, možda, biti počastvovani da izaberu neku drugu boju, po želji?