Jučerašnji dan je bio posljednji rok za podnošenje izbornih listi. Najmlađa partija na crnogorskom političkom nebu, Bošnjačka demokratska zajednica (BDZ) je od svog osnivanja izložena neviđenoj hajci i pritiscima, pa je tako jedan broj članova koji se nalaze na opštinskoj izbornoj listi primoravan da se u posljednjem trenutku povuče sa iste. Naravno, oproban način da se dovede u pitanje čak i izlazak BDZ-a na predstojeće lokalne izbore. Ovakvim pritiscima su naročito izložene žene, kao najranjiviji dio stranke, koje nerijetko odustaju na nagovor članova svoje porodice, uplašenih za njihovu bezbjednost, posao, egzistenciju… Da ovakva strahovanja i nijesu bez osnova, slikovito govori nedavni primjer maltretiranja kojem je sa svojom porodicom bio izložen jedan od članova BDZ-a od strane podgoričkog imama i njegovih saradnika. Uhodana mašinerija vladajuće koalicije ništa ne prepušta slučaju, pa je tako i jedan značajan dio rukovodećeg kadra Islamske zajednice (IZ) u Crnoj Gori uključen u „izbornu kampanju“, što i nije neka novost. Tako smo svjedoci da se čak i džumanske hutbe zloupotrijebljavaju kako bi se satanizovali članovi novoformirane Bošnjačke demokratske zajednice, koja ima jedinstvenu šansu da preuzme značajan dio biračkog tijela Bošnjačkoj stranci (BS). To i ne bi trebalo da predstavlja problem imajući u vidu prethodne (ne)uspjehe „jedinog autentičnog predstavnika bošnjačkog naroda u Crnoj Gori“, kako uobičavaju da se predstavljaju. A kakav uspjeh su do sada postigli govori i njihov slogan na prethodnim izborima: „Biram svoje!“. Naravno da je potenciranje nacionalne opredijeljenosti bio jedini način kako bi ikako animirali bošnjačko biračko tijelo, jer drugog i nije bilo. Osim lične koristi svojih funkcionera, Bošnjačka stranka nije imala sa čime da se pojavi pred svojim narodom. To je i razlog što brojni časni pojedinci iz BS-a vide alternativu u BDZ-u. Istini za volju, Bošnjačkoj stranci sa ovakvim dosadašnjim rezultatima i nije potreban jak protivnik. Svojom (?) politikom su proizveli takav revolt da brojni Bošnjaci u Crnoj Gori ogorčeno konstatuju da bi prije svoj glas dali nekoj od pro-srpskih političkih opcija negoli BS-u!
Porazom na predstojećim izborima, osim brojnih stečenih privilegija, većina čelnika BS-a ne rizikuje i gubitak slobode, kao što je to slučaj sa njihovim dominantnim koalicionim partnerom. A problem je upravo u tome, jer je za vladajući režim neizvjestan uspjeh na nastupajućim izborima i pored svih do sada oprobanih mahinacija. I do sada su bošnjačko/muslimanski glasovi bili presudni za pobjedu i opstanak na vlasti ali, čini se, nikada situacija nije bila neizvjesnija, jer svi pokazatelji govore da je aktuelni režim na silaznoj putanji. Pa zar onda treba prepustiti slučaju mogućnost da im račune pomrsi nova i još uvijek minorna politička stranka kao što je BDZ? Upravo Demokratska partija socijalista (DPS), uz svu logistiku državog aparata, preduzeće sve da položaj BS-a ne bude uzdrman i da njihov najodaniji saveznik ostane uz njihove skute. A da će o njihovoj sudbini odlučivati bukvalno svaki glas, dovoljan je razlog da što manji broj nezadovoljnih Bošnjaka glasa za BDZ.
Da bi, kao što rekosmo, jedan značajan broj Bošnjaka/Muslimana mogao povjerenje ukazati mladim, nekompromitovanim i hrabrim članovima BDZ-a, govori u prilog i to da u proteklom periodu bošnjačko-muslimanski korpus i nema baš mnogo razloga za zadovoljstvo. Istina, evo već gotovo pune dvije decenije nije bilo masovnog pokolja, ali činjenica da žrtve iz 90-tih nijesu za sve to vrijeme dobile ni najobičnije spomen-obilježje u Crnoj Gori, više je nego dovoljan signal za uzbunu!
A stav Bošnjačke stranke je po tom pitanju jasan, ako se prisjetimo izjave jednog od njihovih čelnika tokom prethodne izborne kampanje da „ne treba pominjati žrtve 90-tih, jer brojni birači tada nijesu bili ni rođeni…“ (ovu izjavu niko nije demantovao!). Ovakav stav dijametralno je suprotan stavu i hrabrim istupima mladih čelnika BDZ-a.
Neravnopravna borba BDZ-a očitovana je i u potpunoj medijskoj izolaciji. Čak i navodno opoziciono nastrojeni mediji ne daju im ni minimum prostora a, kao što se kaže: „Ako te nema u medijima, onda kao i da ne postojiš!“. Da li takav stav znači da je ta tzv. opoziciona pristrasnost nekih medija samo u domenu deklarativnog kako bi privukla čitaoce ili je po srijedi nešto ozbiljnije? Jer, kada se dovedu u pitanje stvarni interesi vladajućeg režima, onda vlada totalni muk?
A upravo je, po svemu, BDZ „jezičak na vagi“ koji bi mogao presuditi pobjednika predstojećih izbora u Crnoj Gori.
Nakon osnivanja BDZ-a u Crnoj Gori, mnogi dušebrižnici su zlurado iznosili procjenu da će to usitniti ionako rascjepkano bošnjačko/muslimansko glasačko tijelo, te da nakon toga narod možda neće imati niti jednog predstavnika u parlamentu? Odgovor na tu dilemu je i više nego jasan: A šta su ti „autentični“ i „legitimni“ predstavnici učinili do sada za svoj narod?! Brojna očekivanja i nadanja u BS su isparila već nakon prvih izbora. Tokom naredne izborne kampanje, kada su već „spale maske“, mnogi nezadovoljni birači su komentarisali da im „treba dati još jednu šansu“, te „da su nam oni jedini logičan izbor…“?
Bošnjaci/Muslimani u Crnoj Gori sada imaju i drugi izbor- BDZ i treba im dati šansu!
“Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!” (Al-Bekare: 249)
30.4.2014.g./ 1.Redžeb 1435.H.