Legenda kaže kako su, nekada, stari Barani ako su morali proći kroz vakufsko (zadužbinu), prije nego bi izašli otresali nogavice kako ne bi, slučajno, ponijeli ni trun prašine sa sobom… Danas, neki negoduju gdje će bacati smeće (iako znaju da su ga do sada bacali na groblje gdje su im preci sahranjeni)? Evo rješenja: Komunalno DOO će vrlo rado prihvatiti da neko od mještana Podgrada ustupi dio SVOG placa/dvorišta na kom će smjestiti kontejnere… Za vijeke vjekova…Kako danas podsjeti Glavni imam barskog Medžlisa, do sada je, nažalost, uglavnom bila praksa da kad god se ne zna gdje će nešto/sa nečim, tu je bilo vakufsko…
“Navika jedna muka, a odvika sto muka…!?!”
Samo da se prisjetimo: svaki stanovnik groblja/mezarja zna ko mu dolazi u posjetu, pa i sve ostalo… Ako vam je lakše da ne vjerujete u to- onda se nemojte ni čuditi nekim dešavanjima u vašem i životima najmilijih…
Ibn ‘Abd el-Berr kaže: “Od Poslanika se, vjerodostojnom predajom, prenosi sa je rekao: ‘Nijedan musliman ne prođe pored kabura (mezar, grob) svoga brata kojeg je poznavao na dunjaluku i nazove mu selam, a da mu Allah ne povrati dušu da mu selam uzvrati!” (Ibn Qajjim el-Džewzi: “Knjiga o duši”)
Da li ćemo na vrijeme spoznati naša (ne)djela i pokajati se…?
