18 godina od otmice u Štrpcima

Na dan 27. februar 1993.godine iz voza br. 671 na relaciji Beograd – Bar, od strane srpsko-crnogorskih vojnih i paravojnih formacija kidnapovano je 18 Bošnjaka i jedan Hrvat. Prema kasnijim saznanjima svi su zvjerski ubijeni a do sada jedini pronađeni posmrtni ostaci jednog od otetih putnika pronađeni su 17 godina kasnije na obali jezera Bajina Bašta. Većina ubijenih bili su iz Prijepolja, Bijelog Polja, Berana, Podgorice i Bara.

Porodice otetih osim zlehude sudbine gubitka najmilijih suočeni su i sa elementarnim održavanjem životne egzistencije jer se uglavnom radilo i o jedinim hraniteljima. Crnogorska država je i tu ostala nezainteresovana (ako izuzmemo učešće njenih bezbjednosno-političkih struktura u planiranju i realizaciji ovog zločinačkog akta).

Nažalost, izostalo je i značajnije angažovanje Islamske zajednice kao i partija bošnjačke provenijencije. Najveći domet do sada je upućivanje apela određenim državnim institucijama i pojedincima i moljakanje da se nešto učini!? Ali nas sve to nije sprječavalo da im svaki put ponovo damo svoj glas. U Prijepolju 2009.godine otkriven je spomenik državljanima Srbije “koji su stradali zbog svog imena i vjere.” Ko je aminovao otimanje vakufske imovine u Podgorici?

PARK U OBLIKU KRSTA: Snimak Parka na Pobrežju iz “ptičje perspektive”, sagrađen na muslimanskom mezarju u Podgorici. Prijedlog Foruma Muslimana-Bošnjaka je da se u podgoričkom parku na Pobrežju postavi spomen obilježje “kajanja i opomene” žrtvama zločina u Štrpcima. Na osnovu te inicijative Skupština Glavnog grada je 3.6.2009.g. donijela program podizanja spomen obilježja sa tekstom: “Civilnim žrtvama ratova vođenih na prostorima bivše Jugoslavije u periodu od 1991.-2001.god. – da se više ne dogodi” sa rokom do jula 2010.god.

Iako se pomenuto spomen obilježje trebalo postaviti u parku sagrađenom na muslimanskom mezarju, pa čak se ni u tekstu nigdje nisu ni spomenule nevine muslimanske žrtve, isto nije postavljeno do dana današnjeg! A i zašto bi nas to trebalo iznenaditi? Lokalne vlasti su svojevremeno uz blagonaklonost čelnika Islamske zajednice raskopali pomenuto mezarje bez ikakvog pijeteta prema počivšima čije ostatke su prebacili na greblje pored Cijevne. Izlomljene nišane, među kojim je bilo i pravih umjetničkih remek-djela, iskipovali su na gomilu također blizu Cijevne gdje se i danas mogu vidjeti. Nakon toga sagrađen je park, a oblik koji mu je dat govori da nije slučajan jer isti je izgrađen u obliku hrišćanskog simbola, tj. krsta.

Pričaju nam o evropskim standardima i demokratiji, a kakvo mjesto Bošnjaci imaju u crnogorskom društvu najbolje govori stanje u sudstvu. Nakon oslobađajuće presude okrivljenima za zločine u Bukovici i selima oko Pljevalja da li treba gajiti iluzije oko suđenju za deportacije 1992.god.? Ili možda za procesuiranje aktera zločina u Štrpcima 1993.god.?

POTVRĐENI POSMRTNI OSTACI OTETIH U ŠTRPCIMA
“Među skeletnim ostacima nađenim u jezeru Perućac nalaze se i ostaci dva putnika oteta u Štrpcima 27. februara 1993. godine. Radi se o Rasimu Ćoriću iz Prijepolja i Jusufu Rastoderu iz Berana”, izjavio je predsjednik vladine komisije za nestale Veljko Odalović. Iz voza 671 na relaciji Beograd-Bar 27. februara 1993. godine grupa vojnika iz Republike Srpske, koju je predvodio haški optuženik Milan Lukić, otela je u stanici Štrpci 18 Muslimana, jednog Hrvata i jednog crnca. Poslije toga, putnici iz voza su vezani žicom, ubačeni u kamion, odvezeni u pravcu Višegrada i likvidirani nedaleko od obale Drine. Među njima je bio i Senad Đečević – Batko, šesnaestogodišnji učenik iz Bara.